"Stan na dan" kao simbol moderne rentijerske ekonomije u BiH – lagana zarada ili znak dubljeg problema? Dok svi traže pasivne prihode, postavljamo pitanje: gdje su nestale originalne ideje i šta nam to govori o poslovnoj klimi u kojoj živimo?
Rentijerska ekonomija – kirijica, laganica
Da li sve češće čujete kako ljudi u BiH kupuju nekretnine, najčešće stanove, isključivo radi izdavanja? Da li je to od prodaje prijeratne imovine, djedovine – ili, kako to obično biva, od kredita?
„Stan na dan“ postao je najkreativniji i najunosniji biznis model u zemlji, pravi svjetionik za ambiciozne preduzetnike.
Gotovo da ne poznajete nekog – ili barem nekog ko zna nekog – ko se ne bavi iznajmljivanjem. Građevinske firme cvjetaju, banke velikodušno odobravaju kredite, a ako ste još imali sreće da dobijete kredit iz sredstava IRB-a – kirijica cvjeta, a vi ste „svoji na svome“.
Da ne ispadne da smo opet mi iz BiH najgori – i zemlje regiona bilježe porast rentijerske ekonomije.
Ali… zašto svi žele da budu ponosni vlasnici slatko opremljenog „stana na dan“? Zar ne postoji kreativniji način da se ulože sredstva, pokrene biznis model, uključi mozak i napravi nešto – originalno?
Tu dolazimo do pitanja: Kakva je poslovna klima u BiH i kolika je realna podrška malim i srednjim preduzetnicima? Koliko je teško biti privatnik u ovoj zemlji?
Pogledajmo samo jedan segment – poreze i doprinose, ono što vlade uzimaju za sebe.
Stopa poreza na dobit u oba entiteta i u Brčko distriktu iznosi 10% – što je, objektivno, povoljno kad se uporedi s ostatkom regiona.
Međutim, doprinosi na plate u Federaciji BiH iznose oko 41.5% bruto iznosa, dok Brčko distrikt ima sličan procenat. U Republici Srpskoj situacija je nešto povoljnija – oko 32.8%.
Dakle, poslodavci se suočavaju s ozbiljnim izdacima kada je riječ o zapošljavanju. Zato i viđamo „kreativna“ rješenja kod isplate plata:
„Kod nas si prijavljen na minimalac, to ti liježe na banku. Ostatak dobijaš na ruke.“
Važan faktor je i šire okruženje: politička stabilnost (ili nestabilnost), nivo birokratije, pravna sigurnost, dostupnost grantova i podrške za MSP. Nažalost, BiH se prema većini kriterija nalazi pri dnu liste zemalja po pogodnosti za poslovanje.
Da li se isplati baviti privatnim biznisom u BiH?
Ako pitate većinu gazda – vjerovatno ne. Jer jeste teško. Jeste stresno. Jeste rizično.
Dok s druge strane – rentica kaplje svakog mjeseca. Laganica.
Ali... da li je nemoguće pokrenuti nešto svoje?
Ako vam je biznis ideja da otvorite još jedan kafić, deseti po redu u istoj ulici – vjerovatno se nećete proslaviti. Ne zbog kafića, već zbog toga što ne tražimo nove modele, već se krećemo utabanom stazom.
Idemo linijom manjeg otpora. Razmišljamo u okvirima tradicionalnih modela od kojih najviše koristi imaju oni koji su odavno „zaplivali“ u te vode.
Zanemarujemo savremene biznis opcije. Zanemarujemo podrške, programe, fondove.
Zanemarujemo mogućnosti.
Da, teško je. Ali nije nemoguće. Pod uslovom da prestanemo tražiti instant rješenja. I da konačno pokušamo nešto svoje – osim „stana na dan“.
