Ovaj članak služi isključivo za edukativne svrhe. Nikad nemojte pokušavati izvoditi opisane reakcije u neprofesionalnim uvjetima, jer mogu rezultirati ozbiljnim povredama, imovinskom štetom ili smrću. Nikad ne miješajte različite vrste sredstava za čišćenje ukoliko ne znate šta činite.
Postoji velika vjerovatnoća da ste nekad čuli ili pročitali izraz "Nikad VUK". Vuk u ovome izrazu nije strašni predak pasa koji će vas raskomadati tokom planinarenja, već je skraćenica koja znači "vodu u kiselinu". Ako ste nekad pročitali uputstva ili sastojke na flaši solne kiseline, sigurno ste vidjeli uputu da nikad ne sipate vodu u kiselinu, već kiselinu u vodu. Kiseline s vodom reaguju egzotermno - otpuštaju veliku količinu toplote. Sipanjem kiseline u vodu lakše izbjegnete nekontrolisano prskanje jer voda mnogo bolje upija toplotu nastalu tokom te reakcije.
Ali, jeste li znali da miješanjem solne kiseline sa drugim spojevima koji nisu navedeni na uputstvu daje mnogo "žešće" ishode od jednostavne reakcije kiseline i vode?
Od svih otrova koje možete napraviti uz upotrebu solne kiseline, najlakši je hloridni gas. Miješanjem natrijevog hipohlorita, koji se može komercijalno kupiti kao varikina, ili jednostavno kao natrijev hipohlorit u koncentracijama cca. 5% i solne kiseline se dešava reakcija neutralizacije. Ukoliko je pH vrijednost solne kiseline koju dodajete u mješavinu manja ili jedanka dva, reakcija će biti još snažnija. Pomješajte ih u omjeru 1:2 mola (otprilike 74.4 g varikine i 72.9 solne kiseline) i dobit ćete smrtonosnu količinu hloridnog gasa.
Sigurno ste nekad čuli za hloroform. Možda ste gledali akcijske filmove u kojima neki otmičar nedužnome liku stavlja natopljenu krpu preko usta i onesviještava ga hloroformom. To jedinjenje se, zbog svoje sposobnosti da uspava čovjeka, historijski koristilo čak i kao anestetik. No, jeste li znali koliko je jednostavan za napraviti? Tvorba hloroforma kod kuće se zasniva na reakciji natrijevog hipohlorita (navedenom maloprije) sa sredstvom za čišćenje na alkoholnoj bazi. Može reagovati i sa snažnim acetonom. No, najjači hloroform se pravi kad se natrijev hipohlorit miješa sa nečime što ima visoku koncentraciju metanola. Omjer u kojem se reakcija najbolje dešava jeste 3 mola natrijevog hipohlorita naspram 1 mola metanola (otprilike 223.2 g varikine naspram 32 g metanola). Ovom reakcijom možete proizvesti opasne količine hloroforma.
Natrijev hipohlorit je najreaktivniji od svih kućanskih hemikalija. Ne samo da može tvoriti plinoviti hlor i hloroform, već može formirati hloramine (monohloramin, dihloramin, trihloramin) kao i izuzetno otrovni hidrazin prilikom reakcije sa amonijakom. Amonijak se pronalazi u većini sredstava za čišćenje stakla. Reakcija između varikine i ovih sredstava je prilično kompleksna, i omjeri molova obje tvari su varijabilne u zavisnosti od toga koji se rezultat želi postići, no skoro uvijek nastaje jedan od četiri navedena toksična spoja.
Ukoliko raspolažete sumpornom kiselinom (H2SO4), u kući imate sve što je potrebno da napravite snažnu eksploziju. Miješanjem hidrogen-peroksida komercijalno dostupnog u svim apotekama, acetona i upotrebom sumporne kiseline kao katalizatora dobivate izuzetno opasan eksploziv - aceton peroksid. Omjer u kojem se ova reakcija najbolje odvija jeste 3:3:1 (3 mola acetona naspram 3 mola peroksida naspram 1 mola sumporne kiseline). To izađe na cca. 58 g acetona, 34 g hidrogen-peroksida i par mililitara sumporne kiseline. Ovu reakciju nemojte pokušavati izvesti van kontrolisanih uslova, jer je dobiveni spoj izuzetno reaktivan i osjetljiv na trenje, promjene u toploti i fizičke udare.
Postoji još mnogo spojeva koje možete sintetizirati nepažljivom upotrebom kućanskih hemikalija (formaldehid, fosgen, ugljen-monoksid...). No, koristite ovaj članak kako biste znali koje kombinacije hemikalija uvijek treba izbjegavati. Iako vam možda neke od ovih reakcija zvuče privlačno ili zabavno za eksperimentisanje, najbolje je ne pokušavati ih bez prethodnog iskustva, jer sve nose prilično visok rizik i šansu od povrede.
