Okean pokriva 71% Zemljine površine, ali preko 80% je neistraženo.
Često se tvrdi da znamo više o površini Marsa i Mjeseca nego o dnu okeana na našoj planeti.
Najdublji dijelovi Zemljinih okeana poznati su kao hadova zona ili hadal. Nazvano po Hadu, grčkom bogu podzemnog svijeta, to je zastrašujuće mjesto dostojno svog imena.
Dubine okeana često nas fasciniraju svojom tajnovitošću i misterijom. Neprestano nas podsjeća na svoje skriveno bogatstvo i neistraženu veličinu.
Dno okeana, koje je najdublje mjesto na Zemlji predstavlja svojevrsnu enigmu. Ovo mjesto krije nepoznate vrste i čudne oblike života koji se pokušavaju otkriti godinama unazad.
Istraživajući dubine okeana, istraživaći se suočavaju sa raznim izazovima kao što su hladnoća, visok pritisak i tamnina što znatno otežava istraživanje.



Još uvijek nisu sasvim razjašnjeni mehanizmi koji životinjama omogućuju preživljavanje pod iznimno visokim pritiskom na velikim dubinama. Temperature vode se na velikim dubinama jako malo mijenjaju, uglavnom su stabilne i kreću se između 2 i 6 °C, osim uz hidrotermalne izvore iz kojih izvire voda temperature i do 400 °C.
Istraživanjem okeana otvaramo vrata novim saznanjima koja mogu imati uticaj na našu planetu i budućnost. Dubine okeana su nepresušan izvor novih saznanja, neotkrivenih ljepota i neistraženih misterija.
Jedna od najzanimljivijih i neobičnih vrsta koje se nalaze u dubinama okeana su takozvane bioluminiscentne organizme. Ova fascinantna stvorenja stvaraju sopstveno svjetlo kako bi privukla plijen ili komunicirala sa drugim jedinkama. Bioluminiscencija čini okeane mjestom punim čarolije, gdje se noću stvaraju prave svjetlosne predstave.



Morski sisavci, poput kitova i delfina, često su omiljeni među posmatračima prirode. Njihove masivne migracije i inteligencija čine ih posebno zanimljivim za istraživače. Ovi sisavci također igraju ključnu ulogu u regulisanju ekosistema okeana.



Karl Matthias Wantzen tvrdi : „Ciklus vode uključuje isparavanje, stvaranje oblaka, oborine, otjecanje na površini ili ispod površine, te na kraju povratak vode u oceane, često putem rijeka. U nekim kulturama, poput Anda u Južnoj Americi, ovaj ciklus se uspoređuje s ciklusom života, pri čemu rijeke predstavljaju rođenje i smrt duša. Međutim, ljudska aktivnost remeti ovaj ciklus, posebno impermeabilizacijom površina, smanjenjem poplavnih područja rijeka i krčenjem šuma.“
Veliki problem koji se javio globalnim zagrijavanjem i zagađenjem je to da se nivo kisika u okeanima od 1960. godine smanjio za 2%. Predviđa se smanjenje za jedan do sedam posto kisika u okeanima do 2100. godine.
Takvo smanjenje količine kisika u okeanima moglo bi zahvatiti hranidbene lance i morska staništa, s potencijalno fatalnim posljedicama za ribolov i obalne aktivnosti.

Očuvanje okeana i njenih živih bića postaje sve važnije kako se suočavamo sa ekološkim izazovima. Prekomjerni ribolov, zagađenje plastikom i klimatske promjene prijete okeanskim ekosistemima.