Uvod

U anale naše kulturne historije ulaze mnogi: osvajači, graditelji, pa i rušitelji. Rijetki su oni koji su, bez sablje i pečata, mijenjali način na koji čitamo vlastitu zemlju. Mehmed Mujezinović pripada tom tihom, rijetkom sloju. Njegovo „oružje“ bili su strpljenje, tinta i znanje. Više puta je pohodio Bosansku krajinu i na tom prostoru standardizirao postupak čitanja nišana, ploča i zidnih natpisa. Ovaj tekst postavlja provjerljiv okvir za razumijevanje tog rada: ko je bio, u kojim je institucijama djelovao, kojim je metodom gradio krajiški segment korpusa Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, te kako je taj segment i danas upotrebljiv u istraživačkoj, muzejskoj i konzervatorskoj praksi. Fokus je na hronologiji službe, protokolu terenskog rada i mjestu treće knjige Epigrafike (Krajina, zapadna BiH), uz uvid u zaostavštinu predanu Gazi Husrev-begovoj biblioteci (2023).

Ko je bio gospodin profesor ef. Mehmed Mujezinović?

U Krajinu je ulazio ponavljano i planski: krajem pedesetih, potom ranih i srednjih šezdesetih te početkom sedamdesetih godina. Putne bilješke bilježe voz do Srbljana, autobus preko ostrožačkih krivina i cazinskih padina, kratko zadržavanje u Velikoj Kladuši radi snimanja ostataka starog grada i džamije, a zatim pješačenje od Dobrog Sela do Jezerskog. Takav ritam objašnjava uredne bilješke i ponovljene lokalitete u logičnim intervalima. Bihać i Prekounje, Cazin i Stijena, Bužim (Drvena džamija s vakufnamom Vedžihi-paše), Bosanska Krupa i Jezerski, Podzvizd i Krupa na Uni ušli su u stabilnu mrežu tačaka; lokalni imami i kustosi (npr. u bihaćkom muzeju) olakšavali su pristup, a Mujezinović uzvraćao zahvalnicama, poslanim fotografijama i prijevodima natpisa.

Bošnjački velikani Muhamed ef. Hadžijahić i Mehmed ef. Mujezinović

Rođen je u Sarajevu 29. jula 1913; završio je Gazi Husrev-begovu medresu (1935) i Višu islamsku šerijatsko-teološku školu (1939). Rani rad obuhvata vjeroučiteljsku službu i nastavu u ženskoj i muškoj GHB medresi te kraću fazu u Državnoj štampariji (korektor, slagarski šegrt). Od 1951. djeluje u republičkom Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, gdje se kao konzervator-orijentalist formira u epigrafičara s jasnim operativnim protokolom rada. Paralelno je duže vrijeme obavljao imamsku službu u sarajevskoj Hadžijskoj (Vekil-Harč) džamiji. Uz tri sveska Islamske epigrafike, koautor je (s Džemalom Čelićem) sinteze Stari mostovi u Bosni i Hercegovini (1969; 2. izd. 1998), koja pokazuje istu disciplinu: tip, mjera, natpis i faze objekta kao jedinstvenu dokumentacijsku cjelinu.

Rukopisna ostavština i putni kartoni, predani GHB u januaru 2023., omogućuju finu rekonstrukciju krajiških ruta i lokalne mreže saradnje, te uvid u genezu „krajiškog korpusa“ u trećoj knjizi Epigrafike.

Metod i protokol rada na terenu

U ovom kontekstu „epigrafika“ obuhvata: (a) čitanje, transliteraciju i prijevod natpisa (arapski, osmanskoturski, perzijski); (b) opis forme (nišani, ploče, portali) s mjerama i fotografijom; (c) datiranje i preciznu lokalizaciju jedinice; (d) provjeru kroz paralelne izvore (vakufname, sidžili, defteri, hronike). Operativni protokol u praksi izgleda ovako: lokalitet → natpis → dokumentacija. Koraci su ponovljivi: lokacija i pristup; čitanje in situ; prijevod (cjelovit ili funkcionalno sažet); fotografska verifikacija nalaza; kratka historijska bilješka i referenca; stanje (oštećenja, sekundarna ugradnja) i preporuka zahvata. Taj obrazac potvrđuju kako štampani korpus, tako i radne bilješke.

Tri knjige Islamske epigrafike (1974–1982) imaju jasan teritorijalni razrez: I-Sarajevo; II- istočna i centralna Bosna; III-Bosanska krajina i zapadna Bosna i Hercegovina. Bibliografski zapisi i kasniji reprint (Sarajevo Publishing, 1998) potvrđuju taj raspored i izdavački okvir.

U jedinicama su dosljedno evidentirani stabilni podaci: lokalitet i položaj (groblje, portal), tip forme (nišan s turbanom/ćulahom, ploča, portalni natpis), fotografija i transkripcija. Time je kasnijim istraživačima i konzervatorima omogućeno nezavisno provjeravanje i rekonstrukcija stanja, čak i kada je spomenik uklonjen ili oštećen. (Metodski paralelizam vidljiv je i u Čelić–Mujezinović, Stari mostovi.)

Korpus Bosanske krajine (knjiga III): struktura, primjeri, itinerar

Treća knjiga Islamske epigrafike obuhvata Bosansku krajinu i zapadnu BiH, što potvrđuju međunarodni i domaći katalozi te reprint 1998. Krajina je tretirana kao koherentan terenski „sloj“ s vlastitom tipologijom nišana različitih provinijencija i ikonografijom, ali i kao mreža mjesta planiranih u kontinuitetu rute kojima se pomenuti istraživač vraćao.

Rukopisna i radna građa predana GHB (januar 2023) čuva terenske dnevnike i putne kartone iz kojih se vidi mapiranje Krajine: npr. Srbljani - Ostrožac - Cazin - Pećigrad - Mala Kladuša - Podzvizd - Velika Kladuša - Vrnograč - Bužim - Bosanska Krupa, s pješačkim dionicama prema Jezerskom. Bilježe se stanja i fotografisanja ostataka starih gradova i džamija te prepisi lokalnih vakufnama (npr. Vedžihi-pašina vakufnama u Drvenoj džamiji u Bužimu, 1254/1838). Ovi navodi dopunjuju štampani korpus i osnažuju verifikaciju u prostoru.

U krajinskom korpusu ponavljaju se tri konstante: (1) precizno imenovanje lokaliteta i zaseoka; (2) tipologija nišana/ploča s morfološkim indikatorima (glave, baze, ukrasi, raspored natpisnih polja); (3) filološki tretman obrasca (invokacije, datacijski nizovi, imena vakifa i kadija), uz bilježenje simbolike i grafijskih varijanti, te oštećenja. Usporedba štampanog korpusa i terenskih bilježaka potvrđuje dosljednost metode i disciplinu u radu s „graničnim“ slučajevima (oštećeni, sekundarno ugrađeni natpisi).

Posljednje izdanje, zaostavština u GHB (2023) i današnja upotreba

Integralno izdanje Islamske epigrafike (Sarajevo Publishing, 1998) nakon ratnih razaranja omogućilo je novu dostupnost građe i referentni okvir za obnovu znanja o nestalim ili oštećenim spomenicima. Izdavač eksplicitno naglašava dokumentarnu vrijednost korpusa u poratnom kontekstu. Mišljenja sam da nas je Mehmed Mujezinović sviju zadužio i više nego što se čini, da mu se trebamo odužiti redovnim čitanjem i podsjećanjem, te modernim izdanjem ovog remek djela sveukupnog preko 1500 stranica, u tri toma Islamske epigrafike.

Sredinom januara 2023. porodica je Gazi Husrev-begovoj biblioteci predala autorovu zaostavštinu (rukopisi, objavljeni i neobjavljeni radovi, fotografska i radna dokumentacija). Građa je visoko vrednovana, ali je u fazi arhivističke obrade; pristup istraživačima bit će moguć sukcesivno, kako se jedinice obrađuju. U studenom 2023. GHB je organizirala okrugli stol i izložbu posvećenu Mehmedu Mujezinoviću i Fejzulah-ef. Hadžibajriću, čime je otvoren prostor za nove sekundarne sinteze i javnu recepciju opusa.

Za Krajinu, praktična vrijednost danas je dvojaka. Konzervatorska i muzejska: Epigrafika služi kao kontrolni popis (šta je postojalo, kako je izgledalo, kako je bilo pročitano) te osigurava polazne datacije i prioritete zahvata. Naučna i pedagoška: korpus je standard citiranja natpisa i lokaliteta (regionalni muzeji, općinski zavodi, univerzitetski radovi), s mogućnošću dopunjavanja novim čitanjima i re-inventurama na terenu. Paralelni primjer knjige Stari mostovi u BiH potvrđuje da opis, mjera, tip i epigrafski sloj treba tretirati kao jedinstvenu dokumentacijsku cjelinu.

Izvori:

Slika sa naslovne stranice: Mehmed Mujezinović u Nevesinju (2.)

1. Mahmud Traljić, “Prof. Mehmed ef. Mujezinović,” Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 6, br. 9–10 (1983): 327–341.

2. Meho Manjgo, “Arhivska građa iz zaostavštine Mehmeda Mujezinovića,” Anali GHB 30, br. 44 (2023): 41–70.

3. Ismet Bušatlić, Meho Manjgo, Osman Lavić i Emrah Seljaci, “Pamćenje svijeta – otrgnuto od zaborava,” Anali GHB 30, br.

4. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga I: Sarajevo (Sarajevo: Veselin Masleša, 1974).

5. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga II: Istočna i centralna Bosna

6. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga III: Bosanska krajina, zapadna Bosna i Hercegovina

7. Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini

8. “Održan okrugli sto i otvorena izložba o Mehmedu Mujezinoviću i Fejzulahu Hadžibajriću,” Federalna.ba, 10. 11. 2023.