Neverbalnu komunikaciju ili govor tijela možemo izražavati gestama, facijalnom ekspresijom, pokretima tijela, držanjem tijela i sl. Neverbalni znakovi komunikacije su u dobroj mjeri kulturološki uvjetovani. Neverbalni znakovi mogu da budu statični (prostorne zone, međusobi položaj, stav tijela, tjelesni kontakt), i dinamični (izraz lica, vanjski izgled). Kada govorimo na slušatelja 55% ostavlja utisak govor našeg tijela, držanje, gestovi i kontakt očima. Često u komunikaciji neverbalna poruka može da zamijeni verbalnu poruku i može joj dati veću snagu.

U dokumentarnom filmu "The Secrets of Body Language" imala sam priliku uočiti mnoge vrste neverbalnih znakova javnih ličnosti koje šalju nama kao publici, ali i jedni drugima međusobno. Govor našeg tijela treba da bude popraćen i verbalnom komunikacijom, odnosno tačnošću poruke koju šaljemo drugima. Primjeri u filmu su tapšanje po leđima, moć prilikom ulaska u određenu prostoriju, način hodanja, pogled, izraz našeg lica i dr. Svi ovi znakovi neverbalne komunikacije stvaraju prostorne zone koje mogu biti: intimna zona, osobna zona, društvena zona i javna zona. U svakoj od ovih navedenih zona naučnici su oučili sličnosti sa andragoškim shvatanjima odnosno kakve to implikacije ima po nauku. Neverbalna i verbalna poruka su suprotne dvostruke poruke. Povratne informacije koje dobivamo pokazuju kako je poslana neka poruka. To bih povezala sa primjerima iz filma govor dva kandidata i različiti posmatrači, ponašanje pjevačice pred njenom publikom i dr. Neverbalna komunikacija se odnosi na sve što se radi u toku razovora a nije povezano sa riječima i tonom kojim se izgovara. Andragogija nam ukazuje kako ljudi iako su u odrasloj dobi neverbalnu komunikaciju ne mogu kontrolirati, jer u većini slučajeva ona je ustvari jedna prirodna reakcija na okolinu. Neverbalnu komunikacij možemo i odglumiti, ali naravno to nije dugoročno. Film mi je ukazao na mnoge pozitivne strane neverbalne komunikacije i kako s njom možemo pokazati svoju moć a da ne kažemo ništa. Detalji na koje prethodno nisam uočavala naveli su me na razmišljanje kakvu ja poruku šaljem neverbalnim pokretima. Ljudi nevrblanom komunikacijom mogu da pokažu samouvjerenost, ali i dječiju stranu koja budi neke pozitivne osjećaje u nama. U filmu vidimo predsjednika države koji kada krene izaći na pogrešna vrata na svoju grešku reaguje kao malo dijete, i pjevačicu koja svojim položajem ruku odiše umiljatošću. Analiziranjem svih situacija koje su prikazane u filmu mogu reći da su dobrim dijelom potkrijepljeni teorijom koja je izvučena iz tih situacija detaljnim istraživanjem.

Zaključila bih da je neverbalna komunikacija kako prije pa tako i sada još uvijek ostala važna. Neverbalni znakovi su iznimno važni kada se govori o nečemu čemu pridajemo veliki značaj. Za svaku komunikaciju trebamo uzeti u obzir i okolinu u kojoj su sugovornici nalaze. Iz razloga jer okolina utječe na raspoloženje i postupke pojedinca. U flimu su prikazana tri konkurenta koji na svaki mogući način žele dokazati da su superiorniji u odnosu na druga dva, i to pokazujući ne na baš suptilan način. Iz filma sam naučila značenje nekih svojih nesvjesnih neverbalnih zakova, ali i ljudi na rukovodećim pozicijama.