Na prvi pogled, Amiši djeluju kao neobičan i izrazito konzervativan narod. Koliki je stepen njihove konzervativnosti, najbolje govori činjenica da ni danas ne koriste mobilne telefone, automobile, niti gotovo išta što ima veze sa strujom.

Radi se o maloj hrišćanskoj zajednici koja je nastala u Švajcarskoj, ali su zbog progona migrirali u Sjedinjene Američke Države. U njihovim selima samo jedna kuća ima telefon, i to isključivo za hitne slučajeve. Umjesto automobila, koriste konjske kočije kao osnovno prevozno sredstvo.


Udate žene nose bijele marame, dok samohrane imaju crne. Muškarci koji imaju bradu bez brkova označavaju da su oženjeni. Većina Amiša bavi se poljoprivredom, a prosječna porodica ima čak osmero djece.


Djeca pohađaju samo osnovnu školu, odnosno osam razreda, nakon čega, sa navršenih 18 godina, odlučuju da li će ostati u zajednici ili napustiti njen način života. Mješoviti brakovi su strogo zabranjeni, a brakovi su često dogovoreni unutar zajednice.


Amiši pripadaju protestantskoj hrišćanskoj zajednici. Ne plaćaju porez državi, ne služe vojsku i ne učestvuju u političkom životu Amerike. Ne vole davati intervjue i vrlo su zatvoreni prema široj javnosti.

Sve u svemu, riječ je o narodu koji mnogima djeluje čudno i misteriozno. Za jedne su mudraci koji su se odrekli tehnologije i modernog svijeta, a za druge – obični fanatici.