Hiperprodukcija takozvanih „elitnih“ zvanja stvara društvo prepuno nezaposlenih intelektualaca. Mladi završavaju fakultete za koja nema potrebe, dok tržište rada ne prati upise. Diploma često ne donosi sigurnost, a sistem ne usmjerava ka stvarnim prilikama.
Mladi završavaju fakultete za koje nema potrebe. Studije traju godinama, a posao u struci često ne postoji. Fakulteti svake godine primaju nove generacije, iako tržište rada ne može da proguta ni prethodne. Sistem stvara diplomu, ne budućnost.
Podsticaji i nagrade idu tamo gdje već ima previše ljudi. Zanimanja koja su stvarno potrebna u društvu ostaju zapostavljena. Troši se mladost na potpuno pogrešan način. Diploma ne donosi sigurnost u našoj državi, a budućnost često vodi ka odlasku. Sistem ponude i potražnje potpuno je zakazao. Kada izborom završiš u ćorsokaku, odlazak postane logičan. Ne zato što mladi ne žele ostati, nego jer ih niko nije usmjerio tamo gdje mogu opstati.
Ako obrazovanje nema vezu sa realnošću, onda diploma postaje papir, a budućnost slučajnost. Da li je u redu da živote mladih oblikuje sistem koji ne prati potrebe društva, niti štiti njih same? Godine života provedene na fakultetima za koje nema stvarne potrebe u društvu. Dok deficitarna zanimanja ostaju prazna, ogromna većina studenata završava školovanje bez šanse da nađe posao u struci. Sistem dozvoljava i podstiče upis tamo gdje tržište ne traži radnu snagu, a istovremeno zanemaruje usmjerenje mladih ka stvarnim potrebama zemlje.
Mladi su i dalje mladi — to je period kada se grade temelji za budući život i karijeru. Zato je važno da obrazovni sistem prati stvarne potrebe društva, da se usmjere tamo gdje je kompetencija stvarno tražena, i da se istovremeno pružaju pozitivni primjeri i kvalitetna finansijska podrška.
Odlazak iz zemlje nije rješenje. Naša zemlja je naša budućnost, i dok smo mi njena, možemo oblikovati društvo u kojem obrazovanje i sposobnosti stvarno vrijede. Vrijeme je da se mladi motivišu, podstaknu i usmjere prema pravim prilikama, a ne da budu prepušteni praznim obećanjima i sistemu koji ne prati stvarne potrebe.
