Zamisli ovo: znanje na popustu. -10% popusta na školarinu, ukoliko uplata bude izvršena do određenog datuma. Popust. Na znanje. Na trud, na istraživanje, na sate koje su generacije prije tebe provele u učenju. Na ono što je trebalo biti sveto, neprocjenjivo, te definitivno ne lako dostupno. Za specijalizacije gotovo da više nema kriterijuma: može upisati ko želi, čak i kad prosjek jedva prelazi prag (ako ga uopšte prelazi). Danas te rijetko šta može zaustaviti, osim novca. Kako smo došli do toga da se znanje kupuje, prodaje i reklamira? Privatni fakulteti (čast izuzecima) guraju popuste, akcije, rane upise… još samo da na diplome dodaju etiketu "limited edition", da se osjećaš posebno dok je vadiš iz koverte - kao da si kupio onu kupku sa šljokicama iz DM-a. Kad je to počelo? Kad je postalo nebitno ni da li si u roku završio, niti koliki je prosjek, niti porijeklo diplome. Sada je važno samo da je nekako imaš; i da imaš da platiš za daljnje školovanje. Možda neki genije sjedi u srednjoškolskoj klupi, ali nema dovoljno novca da nastavi školovanje. Hajde, i to je nepravda života. Nekom je majka, nekom maćeha - ništa novo. Ljudi gube motivaciju. Kako i ne bi. Ovaj svijet je dobar samo za psihopate i hedoniste - a tanka je linija između pomenutih. Svijet je toliko kreativan u apsurdu da već zamišljam reklamu: “Želiš biti doktor nauka? Dođi, kupi, nismo skupi!" Uhvatih sebe kako govorim: “Pa dobro Selma, ovo je Bosna, ti idi u Švicarsku.” A onda se oduprem tom šejtanskom glasiću, jer neću dopustiti da normalizujemo sve što nije baš normalno. Kupuješ diplomu, dobijaš certifikat, možda i iskustvo - ali bez znanja. Jer znanje ne dolazi sa popustom. Ne možeš ga staviti u akciju 2+1 gratis. I negdje, u toj ironiji, besmisao se širi: sve se može kupiti, osim suštine. Jedino što ostaje, jeste pitanje: Da li smo spremni platiti cijenu za istinsko znanje, ili ćemo i njega staviti na sniženje? Do kad ćemo pristajati da nam govore da gledamo samo sebe? Kako dubokoumno: "Gledaj sebe". Samo zaborave reći da svijet ne prestaje biti apsurdan dok ti paziš samo na sebe. Da li gledate samo sebe i kad ste u vožnji? Ili se ipak osvrnete desno, pa lijevo? Ne gledamo samo kako mi vozimo, već bacimo pogled i na retrovizor, te jedan te drugi, jer vjerovali ili ne - tuđa greška utiče na nas. Ne možemo ignorisati sve oko sebe, a naročito ne nepravdu. Ta nepravda nas, kao društvo, vuče na dno. Mislim da smo dotakli dno onda kada nam je obrazovanje spalo na popuste i akcije. Kad je diploma stvar računa, a ne znanja. Ali ne, ti gledaj sebe... Ali znaj da tvoj mir i tvoja odgovornost uključuju i druge. Ako želiš biti stvarno dobar čovjek, ne možeš samo ignorisati svijet.