Konzervatorske grupe, u saradnji sa Nacionalnim muzejom u Pakistanu, upozoravaju na novonastali val nasilja u zemlji, usmjerenim prema zaštićenoj vrsti leoparda. Kako to inače biva u većini slučajeva, egzotične životinje se love radi krzna/kože koja dostiže ogromne cifre na crnom tržištu.

Isto tako, nije strano da tamnošnje stanovništvo koristi npr. ulje pojedinih životinja jer vjeruju da liječi bolesti, pospješuje libido i slične stvari.

Ipak, slučaj leoparda u Pakistanu je malo drugačiji. Kako tvrdi Muhammad Asif Khan, direktor muzeja: „Molimo konzervatorske grupe, ako pronađu neki mrtvi primjerak, da nam ga prenesu kako bismo ga sačuvali i učinili dostupnim mladim istraživačima...ovaj leopard je umro od prostrijelnih rana u regiji Azad Jammu i Kašmir“

Smrt ovog leoparda, kako navodi M. Khan, nije izoliran incident. Društvenim mrežama se konstantno šire snimci i fotografije leoparda koji su upucani, otrovani, ili čak izudarani nasmrt. Ova vrsta, ugrožena globalno, sada se nalazi u opasnosti da u potpunosti nestane na području Pakistana.

Grupe poput World Wildlife Fund-a (WWF) tvrde da broj ubijenih životinja, specifično leoparda je u posljednjih 5 godina udvostručen. Direktor ovog udruženja, Muhammad Waseem, navodi kako većina ovih slučajeva je povezana sa lokalnim farmerima koji iz gnjeva ubijaju leoparde.

Leopardi, kako instinktivno reaguju, napadaju stoku, ubijaju mlade, te u izoliranim slučajevima, znaju napasti i čovjeka. U svoj pometnji i bijesu farmera kojima život ovisi o tim životinjama, reaguju tako što ubijaju leoparde u nadi da će istrijebiti vrstu, ne shvaćajući pri tome posljedice po delikatnu ravnotežu prirode gdje isti obitavaju.

Masovna sječa šuma, urbanizacija i širenje ljudske populacije dovelo je do njihovog sukoba sa leopardima. I kako male farme ovise o malom broju stoke, bilo kakav gubitak može biti presudan za opstanak iste.

Problem, koliko god kompleksan, je ipak rješiv. Kako kaže jedan od direktora konzervata, Sajid Hussein, „Po mom mišljenju, ljudi ubijaju leoparde jer ne postoji odgovarajući državni sistem kompenzacije“. Kompenzacije koja bi omogućila malim farmama da opstanu ukoliko dođe do napada.

Neprestano širenje ljudske populacije i urbanizam naravno dovodi ljude u kontakt sa divljim životinjama. Kao takav, sukob ove dvije sile postaje neizbježan. Odgovarajući sistem kompenzacije, kao i edukacija stanovništva o važnosti ravnoteže ekosistema su prvi koraci naprijed ka očuvanju ugroženih vrsta.