Kako je riječ 'idiot' vremenom mijenjala svoje značenje

Ako nekog danas slučajno nazoveš idiotom, to predstavlja direktnu uvredu. Nema tu nikakvog zezanja, niti je neutralno. Izletio si s tim kad si baš bio ljut. Ali, zanimljivo je kako ta riječ više govori o tebi nego o osobi koju vrijeđaš. (Personalno, nikad je ne upotrebljavam, tj. nikad nikoga čak ni u najvećem afektu nisam nazvao idiotom. Da li je to dobro ili ne, nisam sasvim siguran, jer sam svjestan da su neki debelo zaslužili da budu nazvani tom rječju.)

Nekad idiot nije bio toliki problem. Stari Grci su koristili tu riječ za nešto sasvim drugo. Nije imalo veze s pameću, već s tim kako živiš. Tu počinje priča koja je možda luđa nego što misliš.

Riječ dolazi od grčkog idiōtēs. U Grčkoj to nije bio glupan, već običan čovjek kojeg ne zanima politika i vođenje države. Gledao je svoja posla, što se kaže. I danas ima takvih.

Tamo je bilo bitno sudjelovati u javnom životu. Trebao si raspravljati i donositi odluke. Ako si htio biti po strani, bio si idiōtēs. Nije to značilo da si loš, samo si htio svoj mir.

Dakle, idiot je bio netko koga ne zanima politika. Ni uvreda, ni nešto dobro. Danas bi se dosta ljudi pronašlo u tome.

S vremenom se sve mijenjalo, pa tako i jezik. Idiot je postao malo negativniji. U srednjem vijeku su ga koristili za neuke ljude. Nije još bila uvreda, ali je išlo u tom smjeru.



U 19. stoljeću doktori psihijatri su počeli koristiti idiot za osobe s težim problemima s umom. Bio je to medicinski izraz.

Ali, kao i mnoge takve riječi, i ova se počela koristiti bezveze. Izgubila je smisao i postala je ono što je danas – teška uvreda.

Tako je riječ koja je opisivala nekog tko se drži po strani postala izraz za budalu. Trebalo je vremena da se to dogodi.

Danas idiot ne znači ništa pametno. Ne pomaže da razumiješ, niti da nešto riješiš. Koristiš ga kad si ljut i iznerviran. Kad ti se ne da razmišljati, samo nekog etiketiraš.

Fora je što se riječ koja je značila povlačenje iz javnog života danas koristi baš u javnosti – u prometu, u komentarima, po internetu, pa čak i u parlamentu, odnosno skupštini.

Jezik se stalno mijenja.
Značenja nisu uvijek ista.
Zato nas ova priča o idiotu podsjeća da razmislimo prije nego što nekog nazovemo nekim imenom.

Ni riječi ni ljudi nisu tako jednostavni kao što se nekad čini.

Sve se s vremenom može promijeniti. Kao što se očigledno i dešava.