Neverbalna komunikacija jeste svaki oblik vizuelnog, mimičkog ili bilo kojeg drugog obraćanja. Često se koristi kroz mimiku ili kroz razne druge gesture. Mimika i gesture većinom zavise od kulture do kulture. Nisu nigdje iste. Univerzalna neverbalna komunikacija jeste ona koja je u svim jezicima ista. Na primjer u svim jezicima mimika je ista za tugu, sreću, spavanje, plač.. Ono što nije univerzalno zavisi od kulture u kojoj je pojedinac koji odašilje poruku putem neverbalne komunikacije.
Ljudi često vrše neverbalnu komunikaciju a da je nisu ni svjesni. Čak i kada čovjek telefonira, ima običaj da rukama maše ili da crta sa hemijskom po stolu, papiru. Iako ga druga strana ne vidi. Jednostavmo neverbalna komunikacija je ljudima nekako tu, u svakodnevnom govoru. Neverbalna komunikacija je često zastupljena kod političara tijekom političkih kampanji za izbore. Političari često svjesno ili ne svjesno koriste neverbalnu komunikaciju. Nekada ih neverbalna komunikacija oda a nekada potvrdi njihove namjere. Zavisi od konteksta šta žele reći. Često možemo vidjeti podizanje obrva, držanje za ruku, češanje po dlanovima ili čak grickanje usana. Sve su to znakovi nervoze ili zavisnosti od konteksta šta žele da kažu.

Kultura također uveliko utječe na neverbalnu komunikaciju. Recimo, talijani i njemci. Njemci više vole i cijene vrijeme, dok su talijani više opušteniji što se toga tiče. U Njemačkoj, ako osoba zakasni smatra se kao uvreda, dok u Italiji je opuštenija atmosfera. Također jezik se razlikuje. Italijanski je više kao opušteniji dok je njemački nekako malo više "tvrđi" jezik za savladati, pogotovo zbog padeža.