Na današnji dan, 1924. godine, napustio nas je Aleksa Šantić, najveći pjesnik mostarske kulture svih vremena. Njegovo ime i djelo duboko su utkani u identitet grada na Neretvi, a njegova poezija i danas živi kao simbol ljubavi, humanosti i socijalne pravde. Šantić nije bio samo pjesnik, već i jedan od utemeljitelja Srpskog pjevačkog društva „Gusle“ iz Mostara, ostavljajući neizbrisiv trag u kulturnom i društvenom životu grada.

Davanjem pomena i polaganjem cvijeća na grob Alekse Šantića na Pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo „Gusle“ obilježili su 102. godišnjicu smrti ovog velikog pjesnika. Time je još jednom potvrđeno da Šantićevo ime i danas zauzima posebno mjesto u kolektivnom sjećanju Mostaraca.

Aleksa Šantić bio je veliki čovjek, što se najbolje vidjelo po odnosu ljudi prema njemu – na njegovoj sahrani prisustvovali su pravoslavni sveštenik, rimokatolički sveštenik i muslimanski imam. To dovoljno govori da je ovaj čovjek živio i širio tradiciju multikulture grada Mostara, ostajući trajni simbol zajedništva, poštovanja i suživota među ljudima različitih vjera i nacija.