Svjedoci smo sve rasprostranjenije upotrebe AI alata. Robot se uvlači u sve djelatnosti, naročito kreativne, i svakim danom nas tjera da budemo oprezniji prilikom biranja izvora informisanja. Prilikom slušanja muzike, vrlo je lako zalutati i naići na tzv. "umjetnika" koji objavljuje muziku generisanu AI modelima kao što su Suno ili Udio. Ti servisi su u kratkom vremenu postali toliko napredni da prosječni slušalac više ne može potvrditi da li je neka pjesma ljudska ili mašinska. Srećom, tome se stalo u kraj na vrijeme. Kompanija "Ircam Amplify" je razvila napredni algoritam za otkrivanje ovakve muzike. Njihov AI detektor muzike ima stopu tačnosti preko 99%.

No, šta je sa ostalim kreativnim disciplinama? Svjedoci smo pretjeranoj upotrebi AI alata za mijenjanje vlastitih fotografija. Ko je koristio društvene mreže proteklog mjeseca sigurno nije propustio pojavu tzv. Ghibli filtera i drugih trendova za transformaciju slike. Uđite na nečiji Instagram profil i otvorite njihovu "priču". Velike su šanse da ćete vidjeti tu osobu u obliku akcione figurice ili lika iz anime crtića. Dakako, rezultirajuće slike su više no impresivne. DALL-E, koji je donedavno bio standardni difuzijski model za generisanje slika je pao u zaborav i njegove slike sad izgledaju arhaično. Novi modeli, ni godinu dana stari, mute granicu između stvarnog i nestvarnog.

Većina je svjesna da ovo ima svoje prednosti i nedostatke. Lako je zaključiti da je najveći problem ovih alata ugrožavanje pravih umjetnika i stavljanje njihove egzistencije pod upitnik. No, nisu samo umjetnici ugroženi. Programeri, web developeri, pisci, lektori, korektori, muzičari, producenti i brojni drugi bi mogli postati beskorisni. Dovođenje tuđe egzistencije u pitanje, davanje otkaza radnicima zato što ih može zamijeniti robot kojeg ne treba plaćati je nešto što će se sve češće viđati. No, ukoliko osoba ne osjeća empatiju, sigurno će reći: "Baš me briga. Ko je dobar, snaći će se."

Da, snaći će se. Web developer koji je dobio otkaz zbog pojave ChatGPT-a će nekako preživjeti. No, zašto se ne zapitamo o posljedicama na nivou pojedinca? Nisu samo kreativci ugroženi. Šta se desi sa privatnim fotografijama, autorskim crtežima ili tekstovima nakon što ih pošaljemo u "prompt"? Vrlo je bitno imati sljedeće na umu: ako je neki napredan alat besplatan, onda su korisnici proizvod. Umjetna inteligencija uči od onoga što dobije. Nijedan model nije sposoban za vlastito mišljenje ili rasuđivanje. Tvorevine umjetne inteligencije su samo podaci izvučeni iz baze podataka i organizovani na njoj logičan način. Slanjem vlastitih umotvorevina samo poboljšavamo ovaj algoritam i doprinosimo ugrožavanju kreativaca. I najvažnije od svega: sve što pošaljemo prestaje biti naše vlasništvo. Svaka slika, od trenutka kad se pošalje AI modelu, prestaje biti privatna. Postaje tuđe vlasništvo, pohranjeno u tuđoj bazi podataka. Tom fotografijom umjetna inteligencija slobodno manipuliše; po tuđem zahtjevu, napravit će snimak u kojem vi vršite krivično djelo, neko će ga preuzeti, proslijediti policiji koja će vas onda strpati u zatvor. Razvlačit ćete slučaj se po sudu mjesecima, pokušavajući dokazati nevinost. A mašina ne može snositi pravnu odgovornost. Koga ćete tužiti?

Ono što treba shvatiti jeste da, bez ozbira na sve izneseno, umjetna inteligencija opet ima mnogo prednosti i itekako se treba upotrebljavati. Izuzetno je korisna u organizaciji podataka, automatizaciji zadataka, istraživanju i sličnom. Odlična je za rješavanje matematičkih problema, a može služiti i za pojašnjavanje logičkih koncepta. Može se koristiti za sažetak nekog previše opširnog rada ili knjige, kao olakšica u učenju. Sve dok ne zamjenjuje čovjeka u stvaranju, učenju i mišljenju, i služi isključivo kao alat, onda je njena upotreba opravdana. No, to je daleko od stvarnosti.

Od svih kreativnih disciplina, pisanje je pod najvećim udarom umjetne inteligencije. Hiljade članaka bez ljudskog pisca svaki dan završavaju u eteru. Više nema potrebe za "gubljenjem" vremena pisanjem čestitki, ispovijesti, mejlova, seminarskih, maturskih i diplomskih radova. To ide "sad pa sad", samo reci šta želiš! Čak i romani bez ljudskog pisca završavaju na policama knjižara. Upotreba jezika se mijenja; riječi i konstrukcije rečenica koje AI upotrebljava su sve više primjetne čak i u autentičnom govoru i pisanju. Odjednom, svaka druga rečenica ima crtu (—). Svaka treća ima glagolski prilog sadašnji odvojen zarezom. Najčešće konstrukcije su date u narednim primjerima:

• "Odnosi se na mnoge, UKLJUČUJUĆI..." (glagolski prilog sadašnji odvojen zarezom),
• "Ne samo da je ___, nego je i ___" (konstrukcija ne samo),
• "SUBJEKAT nije samo ___ — on je ___",
• "Neka vam bude ___, ___, a ___" (u čestitkama),
• "Donijelo je kobne posljedice po okoliš, ŠTO znači ___" (zavisne rečenice sa veznikom što).

AI koristi mnogo više konstrukcija, ali će uvijek iskoristiti barem jednu od ovih. Naročito treba obratiti pažnju na ove konstrukcije "ne samo". Nekad ih razloži na više rečenica: "Fojnica ne dolazi glasno. Ne ulazi na vrata, ne lomi grane da bi te dočekala. Ona sjedi u tišini, pod krovom od magle, i čeka da tiho zastaneš."

Još neke stvari koje ukazuju da je tekst generisan, a ne svojeručno napisan su:

• veliki broj eliptičnih rečenica (ako je riječ o kreativnom pisanju),
• riječi kao što su: sjene, ogledala, ključno, vitalno, šaputati, uključivati,
• manjak konciznosti i vraćanje na istu misao po nekoliko puta,
• korporativan, marketinški jezik,
• nejasno iznesene misli koje samo kruže i nikad ne dolaze do zaključka,
• nepotrebni, nezreli pridjevi i prilozi, besmislena poređenja...

Sad ću zakačiti primjer umjetno generisanog teksta o mom rodnom gradu, Fojnici. Pročitajte ga i pokušajte pronaći navedene karakteristike umjetnog pisanja.

"Fojnica ne dolazi glasno. Ne ulazi na vrata, ne lomi grane da bi te dočekala. Ona sjedi u tišini, pod krovom od magle, i čeka da tiho zastaneš. Da pogledaš oko sebe. Da udahneš duboko, prvi put nakon dugo vremena. Tamo gdje kamen nije hladan nego pamti, gdje voda ne žubori nego šapuće, gdje zvuk zvona i ezana ne prekida tišinu nego je plete u čipku — tu počinješ da shvataš gdje si. U Fojnici niko nije stranac. Samo zaboravljen. I kad jednom zakoračiš njenim kaldrmama, ona ti više ne da da odeš. Samo te pusti. Da lutaš njenim ulicama koje vode u sjećanja koja možda nisu tvoja, ali bole kao da jesu. Fratri i rudari, stare žene što sjede na pragu sa šalom preko ramena, djeca što love oblake iza samostana — svi su oni Fojnica. I ti si, ako ostaneš dovoljno dugo da te primi u sebe. A kad napokon odeš, Fojnica ti ništa ne kaže. Samo ti iza leđa ostavi osjećaj da negdje, između šume i pare iz vrelog izvora, još stojiš — onaj pravi ti, ne ovaj koji ide dalje."

Sposobnost za prepoznavanje AI tekstova se može graditi samo čitanjem i analiziranjem istih. Srećom, ova vještina se brzo stiče. Od presudne je važnosti da ovu vještinu grade prosvjetni radnici, jer je upotreba umjetne inteligencije u školama izmakla kontroli. Ako se hitno ne pristupi rješavanju ovog problema, sigurno je da za nekoliko godina učenici neće moći napisati esej. Vještine pisanja, istraživanja i učenja se stiču najviše kroz obrazovni sistem. Ako dopustimo mašini da taj posao obavlja umjesto učenika, stvaramo generaciju nesposobnjakovića. Nažalost, svjedoci smo činjenice da mnogi prosvjetni radnici kaskaju za razvojem tehnologije. To je savršena prilika za lijene učenike; napisat će "prompt" ChatGPT-u koji će za njih napisati besprijekornu pismenu zadaću iz matematike, maternjeg jezika ili fizike, a pri završetku srednje škole će prosipati klasičnu priču: "Ništa me niko nije naučio."

Posljedice će ostati neprimijećene sve dok ne bude prekasno. Kad istina ispliva, vrijeme za razvijanje vlastitih sposobnosti već će za mnoge biti davna prošlost. Što prije uvedemo strogu kontrolu nad upotrebom umjetne inteligencije, to ćemo sigurnije sačuvati budućnost.