Već neko duže vrijeme s posebnom pažnjom pratim vijesti o saudijskom megaprojektu Neom tom nevjerovatnom,futurističkom linijskom gradu koji bi, ako ikad bude završen kako je zamišljen, mogao da okrene naglavačke sve što znamo o gradovima i načinu života. Grad dugačak 170 kilometara, koji se prostire kroz pustinju, planine i duž obale Crvenog mora, visok pola kilometra, a širok svega 200 metara zvuči kao nešto iz filma, zar ne? Vrijednost projekta: preko 500 milijardi dolara. Ambicija? Da postane grad bez automobila, bez zagađenja, bez buke i haosa. Sve to zvuči nestvarno i veličanstveno, ali što više razmišljam o tome, više mi se u glavi motaju pitanja. I s njima dolazi neka nelagodna " tišina" .


Zamisao da ti je sve nadohvat ruke, posao, škola, bolnica, park , sve unutar pet minuta hoda, stvarno zvuči kao da je neko izvukao ideju direktno iz sci-fi romana. Ljudi bi se kretali hiperbrzom podzemnom mrežom, a energija bi dolazila isključivo iz obnovljivih izvora. Pametan grad, kažu sve kompjuterski vođeno, precizno, efikasno..


Pokusavam sebi dočarati svakodnevicu u toj staklenoj traci sve je čisto, sve je mirno, sve funkcioniše. A opet , i što više o tome mislim, sve mi to više liči na neku fensi kutiju, lijepu za gledati,umotanu, ali bez duše.. Možda je sve tiše, urednije, zdravijee ali je li to cijena koju želimo da platimo?

Možemo li živjeti bez stresa, a da ne izgubimo ono ljudsko, onu slobodu ?



A onda dolazimo do realnosti. Nije stvar samo u novcu to Saudijci imaju. Ali imati radnu snagu, održati tempo, riješiti logistiku... to su već ozbiljna pitanja. Sve češće se pojavljuju informacije o kašnjenjima, poteškoćama na terenu i problemima sa radnicima. Oni i dalje tvrde da će sve biti gotovo do 2030. godine, ali sve više i najoptimističnijih stručnjaka sumnja. I da se sve završi i hoće li se ikad isplatiti?



Ipak, koliko god da sam skeptičan, ne mogu da poreknem koliko me ideja privlači. Grad bez gužve, bez nervoze, bez svih onih urbanih muka koje nas svakodnevno lome... zvuči primamljivo. Izjava da Saudijska Arabija želi više , da više ne bude samo nafta i pijesak, nego i sport, turizam, tehnologija, moderna država. Stadioni u sred ničega, mega događaji, želja da ugoste svjetska prvenstva sve to govori: "Mi želimo biti svjetski igrači."


Zato vrijedi gledati šta će biti s Neomom. Ne samo zbog tehnologije, već zbog pitanja koje on tiho postavlja: kakav grad, kakvu budućnost mi zapravo želimo ? Možda će uspjeti. Možda će se srušiti pod težinom vlastite želje i ambicije.

> Sve korištene slike su vlasništvo Neom. Izvori:
Neom.com
https://www.neom.com/en-us
https://www.facebook.com/share/1A4p1fYcmN/