U Unsko-sanskom kantonu se priča o nečemu što izborni zakon strogo zabranjuje. Pokret POMAK ostao je bez kandidature za Zastupnički dom. CIK je obavio posao — ali pitanja tek počinju.
Pokret POMAK neće učestvovati na oktobarskim izborima za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Centralna izborna komisija odbila je njihovu prijavu — nisu prikupili dovoljan broj potpisa, koji su zakonski uvjet za kandidaturu na ovom nivou vlasti.
Zastupnički dom je najviše zakonodavno tijelo u državi. Tamo se donose zakoni koji važe za sve građane BiH, bez izuzetka. Zastupnici koje birači izaberu direktno odlučuju o pitanjima od kojih zavisi svakodnevni život — od budžeta do socijalnih prava i vanjskih poslova.
No priča ne staje na formalnom razlogu. Prema navodima više izvora bliskih izbornim dešavanjima u USK tvrdi se da potpisi koje je POMAK dostavio nisu bili originalni. Navodno se radi o istim potpisima koje su građani USK već dali stranci SDA BiH — za isti organ vlasti, u istom izbornom ciklusu. Radi se o ozbiljnoj optužbi koja zaslužuje temeljitu provjeru nadležnih institucija.
Ako je to tačno, nije riječ o grešci. Član 4.11 Izbornog zakona BiH jasno propisuje: jedan birač može potpisom podržati samo jednu stranku. Potpis dat za dvije ili više stranaka automatski se odbija. Ko prekrši ovo pravilo, odgovara krivično. Zakon predviđa i novčane kazne i zatvorsku kaznu.
CIK je izvršio provjeru i utvrdio da POMAK nije imao dovoljan broj valjanih potpisa, ali nije javno saopštio koji je tačan razlog zbog kojeg potpisi nisu prihvaćeni. POMAK nije dao nikakav javni komentar.
Zašto je ovo važno za svakog birača
Potpisi podrške nisu birokratska formalnost. Oni su prvi filter — dokaz da stranka ima stvarnu podršku građana prije nego što uopće uđe u izbornu trku. Upravo kroz taj filter CIK BiH je utvrdio da je POMAK koristio potpise građana koji su svoju podršku već dali SDA BiH u USK. Kada se takve nepravilnosti otkriju i sankcionišu, proces pokazuje da funkcioniše — ali ostaje pitanje odgovornosti onih koji su potpise zloupotrijebili.
Svaki put kada neko zloupotrijebi izbornu dokumentaciju i prođe nekažnjeno, povjerenje građana u institucije pada. A kada povjerenje padne — pada i izlaznost na birališta. Građani se pitaju ima li smisla izaći i glasati kada pravila ne važe jednako za sve. Tiha birališta ne donose promjenu.
Zato svaka sumnja mora biti provjerena — javno i transparentno. Ne zbog politike, nego zbog principa na kojima počiva demokratija. Odgovornost institucija nije opcija — ona je obaveza.
Građani Unsko-sanskog kantona glasat će 4. oktobra 2026. godine. Tog dana biraju zastupnike od kantonalnog do državnog nivoa, kao i članove Predsjedništva BiH. POMAK će, prema dostupnim informacijama, moći nastupiti na nižim nivoima vlasti, za koje je podnio uredne prijave.
