Kao jedan od relikta prošlosti u trgovini opstalo je jedinstveno sredstvo poslovanja- veresija.
Naravno, plaćanje na poček ili odloženo plaćanje je normalno u modernom biznisu, ali ovaj put ne govorimo o tome, nego o veresiji.
U čemu je razlika? Odloženo plaćanje u modernom poslovanju ima svoj rok trajanja, odnosno, poznat je rok prispjeća, poznate su kamate, kao i kamate u slučaju kašnjenja. Sve je regulisano sporazumima ili ugovorima. U slučaju da neko nešto ne ispoštuje, tu je sud. U ugovoru piše koji je nadležan.

Veresiju o kojoj danas pišemo srećemo u lokalnim prodavnicama iz komšiluka. Znate ono, odete do prodavnice, uzmete hljeb, mlijeko, tri narandže, dva jogurta i keks, nemate novca kod sebe, kažete radnici da vas upiše i izađete. Znate radnicu, koja je ili vlasnica prodavnice ili radi u istoj proteklih dvadeset godina i ne možete ni da zamislite prostor bez njene pojave (naravno, može to da bude i muškarac, da se ogradim odmah od ove stilizovane generalizacije kroz primjer).
Jedna od prvih stvari koju me je profesor Lovreta naučio na fakultetu je da je veresija smrt za prodavnicu. Strogo teorijski, to je tačno. Prodali ste robu. Treba vam nova, a vi nemate od čega da je kupite jer novac je još uvijek kod kupca. Možete da pozajmite novac jednom. Na taj novac vam ide kamata, a vi na onaj koji je kod vaših dužnika istu nemate. Onda ponovo treba roba. Vi nemate novac ni za robu ni da vratite pozajmicu. I eto bankrota.

Zašto i kako onda veresija još postoji.
Prvo da odgovorim na pitanje KAKO? Nikad nije ekstremno kao u gornjem primjeru. Ne posluju te prodavnice isključivo na veresiju. Procjene trgovci do kog nivoa mogu da daju i kome smiju da daju. Neko može jednom da im ne plati i ostane dužan, više neće. Plus, kao što sam već naveo, sve se to dešava u komšiluku. Dakle, mehanizam tržišta i zakon koji reguliše te odnose su obraz, stid i sramota. Većina ljudi neće da zakine komšiju za novac da se ne bi po komšiluku pričalo o njemu.
Takođe, male prodavnice posluju i sa malim zalihama tako da im nabavke uglavnom nisu velike i toliko novca uvijek imaju.
Treba uzeti u obzir da se ovdje uglavnom radi o prodavnicama koje dugo posluju. Ne znam da li bi i kako bilo drugačije sa novootvorenim prodavnicama. Nema ih, ne otvaraju se, samo se gase.

Sad i odgovor na pitanje ZAŠTO postoji veresija još uvijek.
Male lokalne prodavnice gube utrku sa velikim lancima koji danas imaju svoje objekte i u manjim mjestima i selima. Takođe, saobraćajem smo povezani i većini su tu veliki marketi dostupni. Cijene u manjim prodavnicama su više, jer zbog znatno manjih količina koje nabavljaju ne mogu ni da dobiju povoljnu nabavnu cijenu. Čak i sa nižim maržama male prodavnice imaju više cijene od velikih trgovinskih lanaca.
Šta ti veliki marketi nemaju? Nemaju veresiju. Dakle, veresija odličan alat da se privuku mušteriej i razvije prisniji odnos sa njima.

Sezonska roba
Postojei roba koja je aktuelna u samo jednom dijelu godine. Naprimjer, sjeme za kukuruz. Lokalne, naročito seoske prodavnice imaju ovaj artikal u svojoj ponudi. Postoji tačno određeni period kad ljudi kupuju isti, a to je u vrijeme sjetve. Ako ga prodavac ne proda tad, neće ga ni prodati do sledeće godine, a skladištenje je skupo. Držanje zaliha košta. Dakle, bolje je i da ga proda sad, pa novac dobije za mjesec, dva, tri... nego da čeka, a i domaćin će da mu bude zahvalan.

Upravo gorepomenuta zahvalnost kupaca takođe postaje roba kojom se trguje. Poznajem primjere, a poznajete i vi, vjerovatno, gdje vlasnik prodavnice ima znatan uticaj na komšije jer eto, valjao im je kroz veresiju.
Sad zamislite, stigli su lokalni izbori. Drugar vlasnika prodavnice je kandidat za nešto. Zamolio je svog drugara, malo i počastio sumom novca da mu nađe neki broj glasova. Ovaj šta će, valja se biti od pomoći, uzme telefon pa krene po "teci". Svakog kom je valjao nazove, zamoli da glasa za tog njegovog druga. Nekom možda i zaprijeti da neće da mu više da na veresiju ako ne uradi kako je rekao i tako, progura svog drugara u skupštinu ili kakvo drugo tijelo. A izbori su često, razni. Uticaj se uvijek da naplatiti. I tako veresija dobija još jednu dimenziju.

Ovo je neka gruba analiza veresije, fenomena kog se neki gnušaju, drugi ga rado koriste, ali svima je jasno da je još itekako živ. Nego, kupujete li vi na veresiju?