Zavladalo danas nekakvo čudno vrijeme, ljudi ostavljaju jedni druge na cjedilu kao da nikada nisu bili dobri niti se znali. Ostavljaju muževi žene, žene muževe, momci djevojke i obrnuto. Razilaze se prijatelji koji su se znali godinama. Male grupe ljudi se razilaze i nestaju, kao da se nisu ni poznavali. A čemu sve to?

Čudno je to, kada nekoga u dušu znaš a ostavi te. Bilo da je riječ o prijatelju ili djevojci, momku. Upoznaš ga onako kao niko i taman kad pomisliš da se teško razići i da je veza jaka,desi se suprotno. Sve pukne po šavovima i ostaneš sam. Teško se podnosi to, ali na kraju dana, i to je dio života. Moramo se sa tim nositi. Ljepota je u toj borbi za koju znaš da traje ali da ćeš je nekako pobijediti.

Ljudi se previše ohole, ne znaju ni ko su, ni šta su. Ne zna brat za brata, ne zna prijatelj za prijatelja. Svi su nekako srditi, ljute se na svaku riječ, a htjeli bi nešto da imaju. Nekako, sve se svelo na taj prokleti novac. Bez njega se ne može, ali mora se naučiti kako sa njim biti ono što jesti - čovjek. Tek kada naučimo znat ćemo da cjenimo svaki detalj.

Život je. Sve je prolazno. Ovo će da nestane jednog dana i mi kao ljudi. Kada bismo to shvatili znali bismo cijeniti mnoge stvari. Brat bi se više cijenio, prijatelj i porodica također. Jer jednom nas biti neće. A na nama je kako ćemo i šta ćemo.