Svi redovno koristimo mikrofone, bilo to za pozive, komunikaciju u kompjuterskim igricama ili snimanje glasovnih poruka. No, jeste li se ikad zapitali kako taj tehnološki izum funkcioniše?
Mikrofon je elektroakustični pretvarač. Kao osnovnu komponentu ima membranu koja vibrira u skladu sa zvučnim talasima iz okoline. U zavisnosti od načina pretvaranja vibracija te membrane u električni signal, razlikujemo razne tipove mikrofona: ugljeni, kondenzatorski, elektrodinamički (bez vrpce i sa vrpcom), piezoelektrični, laserski i MEMS. Mikrofon ima složenu historiju i mnogo varijacija razvijenih tokom nje, no gore navedeni tipovi su bili najznačajniji i koriste se danas. Prilikom konverzije zvuka iz analognog u digitalni, signal se prvo pretvara iz analognog zvučnog u analogni električni pomoću mikrofona i tek onda šalje u A/D zvučni pretvarač.
Daleko najzastupljeniji su kondenzatorski i elektrodinamički mikrofoni (sa ili bez vrpce). U literaturi se često sreće podjela mikrofona na samo ove tri vrste, što naravno nije tačna informacija.
Kondenzatorski mikrofoni su dobili naziv po principu rada: pretvaraju zvuk u električni signal na osnovu fizičkih svojstava kondenzatora. Sastoje se od membrane čija površina mora biti dobar provodnik (najčešće je zlato) i fiksirane metalne pločice na nekoj udaljenosti od membrane. Kad membrana titra, ova udaljenost se periodično mijenja zajedno sa kapacitetom kondenzatora. Na ovaj način se zvuk pretvara u električni kontinuiran signal. Dobiveni signal ima visok izlazni napon, no skoro nepostojeću vrijednost struje, te se mora obezbijediti dodatno napajanje kako bi se signal dalje prenio u A/D pretvarač. Potrebno je tačno 48 V dodatnog napona, i ta vrijednost se označava kao fantomsko napajanje. Ovi mikrofoni su standard za upotrebu u studijima i vrlo rijetko se koriste u druge svrhe.
Elektrodinamički mikrofoni bez vrpce funkcionišu na principu zavojnice koja se kreće, zbog čega se često nazivaju „moving-coil mikrofoni”. Sastoje se od membrane iza koje se nalazi zavojnica okružena snažnim trajnim magnetom. Titranjem membrane u ritmu sa zvučnim talasima pokreće se zavojnica koja onda inducira struju. Rade na principu magnetne indukcije. Standard su za upotrebu u situacijama van studija, pogotovo na koncertima. Elektrodinamički sa vrpcom također rade na principu indukcije, ali umjesto zavojnice imaju tanki komadić aluminijske folije, zbog čega su izuzetno krhki i nemaju široku primjenu.
Ako se odlučite na kupovinu zasebnog mikrofona, razmotrite prvenstveno kondenzatorske mikrofone (ukoliko je za kućnu upotrebu), pa tek onda ostale. Ukoliko pak mislite da čuvanje i milovanje elektroničkog uređaja nije vaša jača strana, onda se opredijelite za elektrodinamičke.
