Šta je to scintigrafija? Najjednostavnije rečeno, to je neinvazivna dijagnostička metoda nuklearne medicine koja omogućuje funkcionalno snimanje unutrašnjih organa i tkiva pomoću radiofarmaceutika i gama kamera. Ova metoda koristi radionuklide koji emitiraju gama zrake. Te zrake su izuzetno lake za detektovati unutar našeg organizma. Gama kamere su izuzetno sposobne u detekciji minimalnih količina gama zračenja u tijelu, zbog čega su neuporedivo manje štetne od svih ostalih metoda radiološkog slikanja, izuzev magnetne rezonance, koja ne zrači jonizirajuće.

Princip rada ovih kamera se temelji na detekciji gama zraka emitiranih iz radiofarmaceutika unesenih u tijelo pacijenta. Radiofarmaceutici su spojevi sastavljeni od radionuklida i biološki aktivnih molekula koje se ciljano nakupljaju u specifičnim tkivima ili organima. Najčešće korišteni radionuklid u kliničkoj praksi je tehnecij-99m (Tc-99m) zbog povoljnih svojstava, uključujući kratki poluživot (6 sati) i emitiranje gama zraka optimalne energije (140 keV).

Gama kamera sastoji se od četiri komponente: kolimatora, kristala za detekciju gama zraka, fotomultiplikatorskih cijevi i elektroničkog sistema za obradu signala. Kolimator je uređaj koji usmjerava gama zrake prema detektoru. Scintilacijski kristal, najčešće od natrij-jodida dopiranog talijem (NaI(Tl)), pretvara gama zračenje u svjetlosne impulse. Ti impulsi se zatim pretvaraju u električne signale pomoću fotomultiplikatorskih cijevi, a kompjuterski sistem rekonstruiše sliku unutrašnjosti tijela.

Gama kamera sama po sebi ne zrači jer ne proizvodi jonizirajuće zračenje; njena uloga je mjerenje gama zraka emitovanih iz radiofarmaceutika unesenih u tijelo pacijenta.

Razlog zbog kojeg je gama kamera uglavnom manje štetna od CT-a i ostalih metoda koje emituju jonizirajuće zračenje leži u vrsti i količini zračenja. Kod scintigrafije s gama kamerom, pacijent prima vrlo nisku dozu radioaktivnog materijala koji emituje gama zrake s minimalnim utjecajem na okolna tkiva. Nasuprot tome, CT koristi rendgensko zračenje, koje prolazi kroz tijelo i može uzrokovati veće ukupno izlaganje jonizirajućem zračenju jer je potreban intenzivan snop rendgenskih zraka za stvaranje detaljnih tomografskih presjeka.

Drugim riječima, gama kamera samo "prati" emisiju zračenja iz radiofarmaceutika u pacijentu, dok CT aktivno generiše rendgenske zrake koje prolaze kroz tijelo. Time je rizik od oštećivanja našeg DNK znatno povećan. Oštećen DNK lanac uzrokuje nepravilno prepisivanje genetskog koda kod diobe ćelija, i zbog toga se dešavaju oboljenja poput raka, ili relativno benigne pojave poput pretjeranog opadanja kose. Kod scintigrafija pomoću gama kamera, rizik od oštećenja DNK je znatno smanjen, iako nije u potpunosti eliminisan.

Međutim, ova metoda ima i ograničenja, poput relativno niske prostorne rezolucije u usporedbi s CT-om ili MRI-jem. Uz to, izloženost pacijenta jonizirajućem zračenju zahtijeva pažljivo vaganje koristi i rizika, pogotovo kod pacijenata alergičnih na određene radionuklide. No, činjenica je da su gama kamere znatno naprednije od starijih metoda slikanja, i da će njihova primjena biti sve rasprostranjenija u budućnosti.