Znate ono kada u malom mjestu imate par kuća i svako svakoga zna? Uz to se i svađaju,vrijeđaju i ponižavaju,a opet,svi su skupa i drže se zajedno.

Taj fenomen se naziva - Sindrom zatvorenog mjesta ili kako ga ja zovem "Koncept".

Da se razumijemo,o ovoj temi sam se morao edukovati dodatno,pa sam gledao da uvrstim samo naučno mišljenje kako ne bi bile moje riječi.

Članak se sastoji od par informacija pronađenih na internetu koje sam samo prepričao.

Šta nauka kaže?

Koncept zatvorenog mjesta predstavlja sociološki i psihološki fenomen koji je specifičan za manje zajednice u kojima je društveni prostor ograničen. U ovim sredinama ljudi često nemaju mogućnost da biraju društvo, pa stvara veliku međusobnu zavisnost i tenzije.

Zbog malog broja stanovnika ljudi se neprestano posmatraju i procjenjuju, a društvene uloge ostaju čvrsto definisane.

Sociologija to povezuje sa teorijom društvene kontrole, prema kojoj zajednica održava stabilnost tako što nadzire i komentariše ponašanje svojih članova.



Ogovaranje i ismijavanje postaju svojevrsni svakodnevnica, jer služe da kazne svakoga ko se previše istakne ili odstupi od očekivanog obrasca.

Psihologija ovo objašnjava kroz načelo socijalne usporedbe, gdje ljudi štite vlastito samopoštovanje tako što umanjuju vrijednost drugih.

Uspjeh pojedinca u takvoj sredini izaziva i divljenje a i zavist i želju da se njegov napredak omalovaži. Ovaj proces nauka opisuje kao krab mentalitet, gdje grupa instinktivno vuče pojedinca natrag kako bi zadržala postojeću hijerarhiju.

Istovremeno, ljudi se druže i sa onima koje ne podnose, jer ograničen društveni izbor stvara strah od izolacije.
Teoriju socijalne potrebe upravo naglašava da čovjek radije bira nezdrave odnose nego potpunu društvenu odsječenost.

Takve zajednice ostaju zatvorene jer rijetko dolazi do protoka novih ideja ili promjena u strukturi. Zbog toga pojedinac ukoliko želi sebi "dobro" često odlazi iz te zajednice i bira potpuno novi život.


Dakle,svi smo se susreli sa ovim u životu,na ovaj ili na onaj način. Svima nam je dobro poznato ili smo bili dio toga. Ismijavanje,ogovaranje,pa čak i nasilje su nekada svakodnevnica bili,sve dok nismo prerasli to.