Pad srednjovjekovne Bosne 1463. godine je zasigurno ključni trenutak širenja Osmanskog Carstva u našoj regiji. Ipak, ono što se ponekad zanemaruje i što mnogi ne znaju jeste činjenica da Hercegovina nije pala zajedno s Bosnom, već je pružala dugotrajan i uporan otpor Osmanskom Carstvu.

Bosna je, nakon niza unutrašnjih sukoba i političke nestabilnosti, pala pod Osmanlije oko 15. stoljeća. Kralj Tomaš i njegovi nasljednici nisu mogli dugoročno odolijevati turskoj vojnoj moći, te je cijela teritorija Bosne postepeno postala dio Carstva. Većinom uništena iznutra,pa su Osmanlije došle na "čisto".
Hercegovina koja je poznata po svom kršu i planinskim reljefom je pružala znatan otpor. Upravo u prostorima krša i planina.

Dio srednje i južne Hercegovine, posebno oblast oko Trebinja, ostao je neosvojen duže vrijeme. Lokalni vladari i plemenske zajednice organizovali su obranu, a Osmanlije su morali kroz strategiju kombinovati vojsku i pregovore kako bi preuzeli kontrolu.

Historičari navode da su posljednji značajniji otpori u Hercegovini savladani tek krajem 15. i početkom 16. stoljeća, što jasno pokazuje da je ovaj dio regije bio posljednji koji je pripao Osmanskom Carstvu.


Planine i rijeke činile su Osmanlijama osvajanje složenijim, dok su lokalne vođe organizovale snažan otpor. Zbog toga često čujemo da je „prva Bosna pala, a zadnja Hercegovina“. Mnogi misle da je zapravo mit ili da nije istina,ali je sve utemeljeno na historijskim činjenicama i dokazima.