Skrolao sam nedavno po društvenim mrežama, gledajući kako se ljudi prepiru oko svega - od politike do omiljenog preljeva za pizzu, kad me odjednom pogodila misao: navodno smo povezaniji nego ikad, a usamljenost je poprimila razmjere epidemije. Mentalno zdravlje je na klimavim nogama. Ljudi se osjećaju izgubljeno, čak i kad su okruženi hiljadama. Tad sam se sjetio nečega što bi mi rahmetli majka često govorila: "Jedna nit lako puca, ali ako ih ispleteš puno, one su čvrste k'o čelik..."


Jesi li se ikada zapitao zašto je Allah dž.š. odabrao riječ "ummet" da opiše našu zajednicu? Mogao je upotrijebiti bilo koji arapski izraz za grupu, pleme, naciju. Ali ummet... to već nosi dublji smisao. Naime, ta riječ dolazi od korijena "umm" – što znači "majka". Razmisli o tome. Naša globalna muslimanska zajednica imenovana je po najnježnijem, najzaštitničkijem i najsvetijem ljudskom odnosu. Kad dijete padne i oguli koljeno, trči majci. U njoj instinktivno traži sigurnost, zaštitu i pomoć.


Savremena socijalna psihologija otkrila je važna saznanja o tome šta čini zajednice životno funkcionalnim. Govore o "teoriji socijalnog identiteta", kako dio nas samih potječe iz grupa kojima pripadamo. Otkrili su da ljudi imaju duboku, gotovo očajničku potrebu da pripadaju nečem smislenom. Povezanost nam je zapisana u samom genetskom kodu. Ono što mi oduzima dah jeste da je islamska mudrost prije četrnaest stoljeća već predstavila najsuptilniju i najprecizniju mapu psihologije zajednice koju čovjek može zamisliti. “Muslimani su kao jedno tijelo, ako se (na tijelu) razboli oko – cijelo tijelo se razboli, ako se razboli glava – razboli se cijelo tijelo.” Hadis Allahovog Poslanika, neka je salavat na njega, zvuči kao da ga je napisao savremeni neurolog sa uvidom u funkciju neurona i kolektivnu emocionalnu rezonancu.


Sjećam se kad me ta istina prvi put zaista dotakla. Odselio sam daleko od kuće, bio sam u novom gradu, osjećao se usamljeno i iskreno rečeno, prilično depresivno. Preselio sam se zbog posla. Nisam nikoga poznavao, a moje oči kojima je data ljepota novog svijeta bili su ništa više nego svjedoci moje izolacije. Onda je došao Ramazan. U džamiji na iftaru dogodilo se štošto magično. Najednom sam bio Sandi koji je postao dio nečega što se proteže hiljadama godina i dotiče sve meridijane. Pakistanski "uncle" (amidža) koji me nudi dodatnim zalogajem, zatim somalska sestra koja pita za moju porodicu, te brat konvertit, rođeni Njemac, koji dijeli svoje borbe s arapskim jezikom. Bili smo neznanci koji ni po čemu jedni drugima nisu bili strani.


Psiholozi to zovu "kolektivna efikasnost". Kad se ljudi iskreno povežu u zajednici sa zajedničkim vrijednostima, dešava se transformacija - kako pojedinca, tako i same zajednice. Stope depresije opadaju, otpornost raste, ljudi žive duže, zdravije. Više brinu jedni o drugima i o svijetu oko sebe. Koncept ummeta stvara zajednicu i ono što naučnici nazivaju "prosocijalnim ponašanjem" (bilo koje djelo počinjeno s ciljem ostvarivanja dobrobiti za drugu osobu) u razmjerama koje psihologija još proučava.


Pogledajmo, zatim, primjer hadža. Milioni ljudi sa svih krajeva svijeta, stotine jezika, tradicija i kultura, različiti konteksti odrastanja i življenja; a svi nose istu odjeću, izvršavaju iste obrede, okreću se u istom pravcu. Studije o psihologiji mase tokom hadža otkrivaju zadivljujuću pojavu: uprkos ogromnom broju ljudi, agresija i konflikt su rijetki. Ljudi iz hadža izlaze sa osjećajem dublje ljudske povezanosti, većom strpljivošću i darežljivošću. To je vrhunski duhovno-društveni inženjering Onoga koji je stvorio čovjekovu psihu.


Koncept ummeta ide dalje od onoga što sekularna psihologija proučava. Većina istraživanja fokusira se na zajednice u prostornom smislu, npr. lokalne zajednice, radna mjesta ili državu. Ummet, sa druge strane, povezuje prostore i vremenske epohe. Kad učim dovu, priključujem se razgovoru koji je počeo s Ademom, a.s., i nastavit će se s muslimanima koji još nisu ni rođeni. Kad stanem u namaz i okrenem se prema Kabi, spajam se s milionima koji to isto čine u tom trenutku. Jesi li ikada stajao u safu tokom namaza i osjetio to jedinstvo? Svi se pokrećemo zajedno, dišemo zajedno. Srca se usklađuju.


Naučnici to sada nazivaju "behavioral synchrony – ponašajna sinhronizacija" i "collective effervescence – kolektivna uzvišenost". Kad se ljudi kreću u skladu, mozgovi im se doslovno usklađuju. Prisustvo kolektivne uzvišenosti je neophodno za očuvanje društvene solidarnosti, kao i za rađanje novih, progresivnih socijalnih pokreta. Pet dnevnih namaza povezuju nas s Allahom dž.š. i povezuju nas jedne s drugima dublje nego što to može bilo koja svjetovna institucija. Uvijek neko negdje stoji pred Uzvišenim u istom stavu, uči iste riječi. Govore nam kako nas internet sve povezuje - pa, muslimani su odavno povezani u globalnu mrežu duša!


U tome leži ljepota islamske psihologije zajednice: ummet je odgovor na mnoge savremene krize. Usamljenost, recimo. Nauka kaže da je usamljenost toliko štetna za organizam da je poput pušenja 15 cigareta dnevno. Ummet nudi članstvo u zajednici od gotovo dvije milijarde ljudi koji bi te dočekali i pomogli samo zato što kažeš "Esselamu alejkum". Možete to da osjetite na putovanjima. Pokucajte na vrata male džamije u nekom zabačenom selu, u državi koju ne poznajete. Bit će vam vrata otvorena, bit ćete pozvani za sofru, pružit će vam se sva pomoć koja vam je potrebna, i biti ukazana ljubaznost preko mjere očekivanja. To je svijest ummeta!


Za drugi primjer uzmimo mentalno zdravlje mladih. Društvene mreže nude povezanost, ali donose poređenje, anksioznost, dopaminske krize, te ovisnost o lajkovima. Ummet nudi prihvatanje kroz pokornost Jednom Stvoritelju – Allahu dž.š. Kada Kur'an Časni kaže: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!", to je podsjetnik na svrhu. Psihologija potvrđuje: ljudi sa snažnim osjećajem svrhe imaju bolje mentalno zdravlje. Ummet svakom muslimanu - od vođe do radnika - nudi kozmičku svrhu: biti svjedok čovječanstvu, čuvar pravde, halifa na zemlji.


Možda najdublji psihološki uvid leži u odnosu ummeta prema različitosti. Savremena društva se pitaju: kako objediniti različito? Kako stvoriti i očuvati pripadnost? Kur'an odgovara: "O ljudi, doista smo vas stvorili od muškarca i žene i u narode i plemena vas podijelili da biste se upoznavali." Jedinstvo kroz razliku je Njegova namjera i naredba! Ummet okuplja one koji se inače nikada ne bi sreli, stvara "mostovni društveni kapital", veze između različitih koje osnažuju cijelu strukturu. Volim to gledati u raznolikim džematima. Bangladeški inženjer i meksički konvertit koji razgovaraju o roditeljstvu, stariji imam koji uči od mlade hafize, ili uspješan biznismen koji traži savjet od radnika-vjernika o islamskoj ekonomiji. Ove veze su plod zajedničke vjere i stvaraju razumijevanje preko svake granice.


Naravno, ponekad padnemo. Tome smo danas svi svjedoci. Dopustimo nacionalizmu, rasizmu, klasizmu, ili jednostavno ovosvjetskoj propagandi da nas podijeli. Zaboravimo da se sa druge strane dijaloga nalazi brat ili sestra. Fokusiramo se na razlike i zaboravimo ono zaista bitno. Ljepota ummeta je, ipak, u tome što nadilazi naše slabosti; milost od Allaha koja djeluje i kad nismo svjesni. Svaki put kad neko u svijetu uputi dovu za ummet, on šalje ljubav dušama koje nikad neće sresti. Svaki hajr, svaka sadaka, svaka suza pokajanja ulazi u mrežu duša koje šetaju istim putem.


Ponekad zamišljam svijet u kojem bismo u potpunosti aktivirali ovu zajedničku psihologiju koju islam nudi. Ummet kao jedno srce, jedno tijelo... Jako, stabilno i zdravo.

Šta ako...