Veliki pozdrav dragi čitaoci, babuka vam donosi novu top kolumnu. Učeći o religijama, čovjek naiđe na puno zanimljivih stvari. Neke u početku budu nerazumljive i konfuzne, no čudno je kako se kroz životno iskustvo mnoge stvari otkrivaju. Jedno od težih pitanja je sigurno ovo: kako možemo imati slobodnu volju ako nam je sudbina već određena!? Po islamu, naš život je određen i zapisan, i prije nego što dođemo na ovaj svijet, no opet imamo slobodu da neovisno donosimo odluke. Samim tim se postavlja pitanja: kako možemo donositi odluke ako Bog već zna šta ćemo izabrati? Vjerujem da se slično pitanje pojavljuje i u ostalim religijama. Dugo sam se bavio ovom temom i pokušao da razumijem kako to da sloboda izbora ne isključuje sudbinu i obratno, dok mi Bog to nije pokazao na najbanalniji način u svakodnevnom životu. Situacija je bila sljedeća.

Vozio sam se u grad da obavim brzinsku kupovinu. Tražeći parking, razmišljao sam da li da parkiram na ulici gdje se parking plaća putem SMS poruka, odnosno, kovanicama na aparatu, ili da uđem na privatni parking. Razmišljao sam, pošto ću kupovinu obaviti brzo, možda i ne moram platiti parking, što nije opcija ako uđem na privatni parking. Možda bi mogao dobiti i kaznu ukoliko auto ostavim na ulici, ali pomislio sam da nisam valjda toliki peh. Na kraju sam se ipak odlučio za drugu opciju i ušao na parking pod rampom. Nakon shoppinga sam izvadio tiket momku u naplatnoj kućici, a on me je u istom momentu prepoznao. Skenirao je tiket i samo rekao:”Uredu je legendo”. Sjeo sam u auto, krenuo ka izlazu, a onda mi je u tom trenutku postalo jasno. Meni je taj dan bilo suđeno da dobijem besplatan parking, i mogao sam ga dobiti na pošten način, kao što se upravo desilo, ili na ilegalan/haram način, što bi bilo da sam auto ostavio na ulici ne plativši parking. Istina je da neplaćanje parkinga nije veliki grijeh, ali svejedno bih prevario državu i oštetio budžet grada za simbolični iznos. Ovako sam dobrom voljom radnika, koji je još učinio i dobro djelo častivši mene parkingom iz svog džepa, dobio džabni halal parking. Može se to vidjeti i ovako: razmišljajući da uradim nešto loše, neplaćajući parking, Bog me je nagradio jer sam na kraju donio ispravnu odluku. Parking bi tog dana bio basplatan, samo bi, da sam donio pogrešnu odluku, to bilo upisano kao grijeh.

Jedna druga priča, u kojoj se isto pitanje razjašnjava, ide ovako: Imućni arap je putujući na svojoj kamili odlučio da napravi malu pauzu i obavi molitvu. Ispred džamije je sreo momka kojeg je zamolio da mu pripazi kamilu. Nakon molitve, putnik odluči da nagradi dobrog mladića i iz džepa je izvadio deset dinara kao bakšiš. No kada je izašao iz džamije, momka i kamile nije bilo. Nakon što je lutao ulicama, ugledao je momka kako njegovu kamilu prodaje na pijaci za deset dinara.

Kao i u mojoj situaciji sa parkingom, momku je bilo suđeno da taj dan zaradi 10 dinara. No na njegovu štetu, umjesto da ih je dobio pošteno, kao poklon, njemu će novac biti upisan kao haram zarada. Pametni ljudi nas uče da je poenta sljedeća: Sudbinu ne možemo izbjeći, samo je pitanje kojim putem ćemo do nje stići. Ljudi se plaše promjena u poslu i životu jer misle da će nešto izgubiti, zaboravljajući da nam je nafaka davno određena.

I tako nam odgovori na najteža životna pitanja nekada dođu na izlazu sa parkinga...