MORALNA OBNOVA
Još jedan uzaludno i besmisleno izgubljeni mladi život pored tuge i boli koje lome njegove najbliže ali i sve nas, otvara i mnoga druga pitanja. Po ko zna koji put svjedočimo tragedijama sa najtežim mogućim posljedicama. Sjetimo se samo svježih velikih tragičnih događaja u Jablanici – poplava i klizište odnijelo 18 života, u Tuzli- rezultat požara u domu penzionera 17 mrtvih. Ovo su događaji sa velikim brojem žrtava koji su sa pravom izazvali veliku pažnju javnosti. Pored njih, u nedavnoj prošlosti svjedočili smo velikom broju tragičnih gubitaka ljudskih i dječijih života pod čudnim i nerazjašnjenim okolnostima, tamo gdje ih ne bi trebalo biti- u bolnicama.
Ono što uznemirava i zabrinjava, pored prirodne i očekivane velike tuge i žalosti, jeste izostanak empatije i odgovornosti. Pri tome, ne mislimo na javnost i građane već isključivo na osobe koje se po prirodi svog posla i/ili pozicije koju obnašaju mogu na neki način dovesti u vezu sa ovim i drugim tragičnim događajima.
Da ne bude bilo kakve zabune, ovdje nećemo pisati o direktnoj krivičnoj odgovornosti koja može biti posljedica nehata ili namjere. To ćemo prepustiti da istražuju i dokazuju stručne i ovlaštene osobe nadležnih državnih organa. Od njih očekujemo i nadamo se stručnom, poštenom i nepristrasnom pristupu kako bi se uzroci i eventualni krivci nedvojbeno i nedvosmisleno utvrdili i ako za to ima elemenata i sudski procesuirali. Kako u ovom aktuelnom tako i u svim drugim slučajevima.
Mi ćemo svoju pažnju sada i ovdje posvetiti onom drugom vidu odgovornosti, podjednako važnom pa možda u nekim segmentima i mnogo važnijem i za našu sadašnjost a posebno za budućnost. Moral, moralna odgovornost i moralna obnova su predmet našeg današnjeg razmišljanja. Dok su za krivičnu odgovornost zadužena stručna lica za ovu moralnu brinu građani i javnost. Za neke je to karakter, za neke stvar obraza ali u naravi je to moral. To je ono što nas, pored uma, odvaja od drugih živih bića sa kojima dijelimo blagodeti planete zemlje.
Javnost je svojim višestrukim burnim reakcijama dokazala da je itekako zainteresovana upravo za ovu vrstu odgovornosti. Eventualne krivične odgovornosti neminovno prati i zakonska sankcija koja je svakako određena vrsta satisfakcije za porodice žrtava, ali to nije i ne može biti jedini rezultat. Građani i javnost sa pravom traže i očekuju i ovu drugu vrstu odgovornosti – moralnu. To je ona odgovornost i krivica bez direktne krivnje ali je ipak povezana sa trenutnom funkcijom koja se može automatski dovesti u vezu sa datim slučajem. Moralna odgovornost podrazumijeva da je odtređena osoba, svjesna svoje pozicije i funkcije koju obnaša te je u skladu s tim spremna preuzeti i priznati svoj dio odgovornosti. Praktično bi to bio visoko moralni čin u vidu javnog izvinjenja i ponuđene ostavke.
Živimo u teškom i izazovnom vremenu u kojem su skoro sve pozitivne vrijednosti sklonjene u stranu i gurnute na marginu društva. Negdje usput u toj silnoj borbi jednih za vlast i moć a drugih za novac i također moć, zanemarili smo i izgubili sve one ljudske vrline koje su nas krasile i kojima smo se nekada ponosili. Moral, stid, obraz, solidarnost i empatiju zamijenili su amoral, pohlepa, bahatost i bezobzirnost. Direktna posljedica tog karakternog sunovrata je društvo opterećeno i obilježeno mnogim aferama, kriminalom, nepotizmom i tragedijama za koje niko ne odgovara.
Ako želimo da ne potonemo duboko u bezdan bez povratka, moramo hitno poraditi na obnovi i vraćanju pozitivnim vrijednostima. A moralna obnova je preduslov za sve druge nužne i neophodne društvene promjene i duhovni preporod. Bolje danas nego sutra. Od nekoga moramo krenuti, čekamo pravu osobu.