U zadnje vrijeme, a naročito u mjesecu ramazanu, sve je više govora o obavezi uplate zekata za one koji su dostigli nisab. Prema podacima Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, nisab za 2026. godinu iznosi 24.624,00 KM, te je svaki musliman koji je u proteklih godinu dana raspolagao tim iznosom ili većim, a da pri tome njegovo imovinsko stanje nije padalo ispod nisaba, dužan izdvojiti i uplatiti zekat.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme, posebno kroz hutbe i javne nastupe, sve snažnije poziva vjernike da svoj zekat uplaćuju u Bejtul-mal Islamske zajednice, naglašavajući institucionalni način prikupljanja i raspodjele zekata. U tom kontekstu, ponekad se ide i korak dalje, pa se u javnom diskursu može steći dojam da se zekat dat na neku drugu stranu, mimo Islamske zajednice, smatra pogrešnim ili čak vjerski neispravnim.
Takav pristup kod dijela vjernika otvara pitanja i dileme o samoj suštini zekata, njegovim korisnicima i dozvoljenim načinima raspodjele, što ovu temu čini posebno osjetljivom i važnom za ozbiljan, argumentiran i smiren razgovor unutar zajednice.
Prema podacima koji se mogu naći na internetu Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini raspodjelu zekata vrši na sljedeći način:
• Islamske škole i fakulteti: 51,9 %
• Kultura i obrazovanje: 12,3 %
• Mediji: 10,3 %
• Projekti imamskih i muftijskih organizacija: 9,7 %
• Dawah aktivnosti: 6,9 %
• Podrška siromašnima, obiteljima šehida i povratnicima: 6,3 %
• Stipendije: 1,7 %
• Trošak prikupljanja: 0,8 %
(podatak sa stranice https://netversity.io/zakat-management-by-islamic.../)
Iz navedenog se da primjetiti da najveći postotak zekata ide na islamske škole i fakultete (preko 50%) dok siromašnim taj postotak je nešto veći od 6%.
Kako bi uporedio prikupljanje zekata Islamske zajednice Bosne i Hercegovine sa nekom zemljom u kojoj se zekat prikuplja institucionalno, navesti ću primjer Malezije koja zekat prikuplja isključivo institucionalno te u kojoj građani zekat mogu uplatiti na više načina:
- putem plata (automatski odbitak)
- online sistema
- banaka
U Maleziji su Institucije pod državnim nadzorom, ali su šerijatski autonomne.
Ono što je interesantno za raspodjelu zekata u Maleziji jeste to što se on procentualno otpriliki dijeli na sljedeći način:
1) Siromašni i ekstremno siromašni = 55-60%
(zekat im se dodjeljuje u vidu novčane pomoći , hrane, stanarine, plaćanja zdravstvenih troškova
2) Obrazovanje (studenti, učenici) = 15-18%
(stipendiraju se studenti, obezbjuđuju školarine ili plaća školski pribor)
3) Ekonomsko osnaživanje (bez kamata!) 10-12%
(Zekat se daje u vidu beskamatnih mikro-kredita, pozajmica, donacija, sufinanciranje oprema za male biznise, zapošljavanje siromašnih).
Cilj: da korisnik izađe iz kategorije primaoca zekata
4) Administracija i prikupljanje 8-10%
( za plate službenika, IT sistemi, nadzor i revizija)
5) Ostale šerijatske kategorije (fi sebilillah, gharimin, ibn sebil) 5-7%
Ovdje spadaju razni projekti poput:
- pomoć zaduženima
-putnici u nevolji
-islamski društveni projekti
U Maleziji su svake godine javno objavljuju godišnji financijski izvještaji. Svaki građanin može tačno vidjeti gdje je njegov zekat završio.
Zašto sam naveo primjer Malezije? Zato što je to jedna zemlja u kojoj ne vlada šerijatski zakon kao opći državni zakon, ali šerijat ima ustavno priznatu i institucionalno snažnu ulogu u određenim oblastima. U biti Šerijat u Maleziji se primjenjuje samo na muslimane i to u oblastima: brak i razvod, nasljedstvo, starateljstvo vjerske obaveze (zekat, vakufi), vjerski prekršaji (ograničenog dometa). Shodno tome na primjeru Malezije se može vidjeti jedan lijep i transparentan sistem prikupljanja zekata te na osnovu šerijatske primjene institucionalno prikupljanje zekata u tom slučaju je i logično. Za razliku od Malezije, u Bosni i Hercegovini šerijatski zakon se ne može primjeniti ni na jednu oblast a da to bude od države podržano. Manjak transparentnosti direktno i mjerljivo smanjuje povjerenje građana da svoj zekat uplaćuju u instituciju Islamske zajednice. To je stav koji je šerijatski utemeljen, sociološki potvrđen i praktično dokaziv. Tamo gdje vjernici ne mogu jasno vidjeti koliki dio sredstava ide fakirima i miskinima, koliki dio ide na administraciju, po kojim kriterijima se sredstva raspodjeljuju, dolazi do erozije institucionalnog povjerenja, čak i kada nema dokaza o zloupotrebi. To povjerenje je ključno, jer institucionalni zekat nije sam sebi svrha. On postoji radi efikasnosti, pravičnosti i sistemske solidarnosti. Kada se izgubi povjerenje, vjernici pribjegavaju individualnom davanju zekata, što je šerijatski dozvoljeno, ali dugoročno slabi zajedničke socijalne mehanizme.
Shodno svemu navedenom, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima institucionalni i normativni kapacitet da unaprijedi postojeći sistem prikupljanja i raspodjele zekata kroz preuzimanje dobrih praksi iz malezijskog modela. Takvo unapređenje ne bi predstavljalo odstupanje od šerijatskih principa, nego njihovu savremeniju i transparentniju primjenu.
Uzimanje Malezije kao referentnog primjera moglo bi doprinijeti jačanju povjerenja vjernika, povećanju institucionalnih uplata zekata i boljoj realizaciji njegove osnovne svrhe: smanjenja siromaštva i jačanja društvene solidarnosti