Egzistencijalizam je filozofski pravac koji je nastao u 19. stoljeću, ali je svoj najveći razvoj doživio u 20. stoljeću, posebno nakon ratnih razaranja u Evropi. Prvim egzistencijalistom smatra se Søren Kierkegaard.

Vrhunac svoje popularnosti egzistencijalizam je dostigao u Francuskoj sredinom 20. stoljeća, a najznačajnije predstavnici koji su ga oblikovali su Jean-Paul Sartre, Albert Camus i Simone de Beauvoir. Osim njih, poznati predstavnici ovog pravca su i Martin Heidegger, Karl Jaspers i Gabriel Marcel. S razlogom je egzistencijalizam postao posebno relevantan u doba nakon Drugog svjetskog rata, u svijetu koji je bio pogođen nesigurnošću, strahom i osjećajem besmisla.

Osnovne ideje egzistencijalizma
Osnovna tema egzistencijalizma je koncept slobode. Prema egzistencijalistima, ne postoji unaprijed određena sudbina, Viša sila ili Božji plan. Mi smo potpuno slobodni i odgovorni za svoje živote.Sve što uradimo, svaka odluka i korak koji napravimo donosi posljedice i sami smo odgovorni za njih. Egzistencijalisti također smatraju da ne postoji već predodređeni smisao, i za razliku od nilhilista, smatraju da kroz život sami stvaramo smisao.
Međutim, upravo ova neograničena sloboda nosi sa sobom veliki strah i izaziva osjećaj usamljenosti.

Jedan od ključnih koncepata egzistencijalizma je i apsurd.Albert Camus, jedan od glavnih predstavnika ovog pravca smatra da je život apsurdan jer konstantno tražimo smisao koji nam svijet ne nudi. Prema Camusu, čovjek se treba suočiti s ovom činnjenicom, što je u filozofiji poznato kao pobuna protiv apsurda.

Lekcije egzistencijalizma

1.Preuzimanje odgovornosti
Jedna od glavnih lekcija egzistencijalizma jeste preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Sve što učinimo oblikuje našu sudbinu, te smo stoga sami kreatori vlastitih života. Ne smijemo se skrivati i kriviti društvene norme, moralna pravila ili očekivanja drugih, kako smo sami odgovorni za svoje živote.

2.Prihvatanje slobode i straha
Egzistencijalisti smatraju da uz ogromnu slobodu koju imamo, prirodno dolazi i strah. Egzistencijalisti naglašavaju da sa slobodom dolazi odgovornost, što izaziva anksioznost kako nemamo jasnih smjernica dok ih sami ne postavimo.

3.Autentičnost
Egzistencijalisti smatraju da ne trebamo pratiti očekivanja drugih i društvene norme ukoliko to znači gubljenje vlastitog identiteta.

Egzistencijalizam u umjetnosti
U književnosti, egzistencijalizam je prisutan u mnogim djelima, a jedno od najpoznatijih je roman "Stranac" Alberta Camusa, koje je ujedno i jedno od najboljih klasičnih djela književnosti. Glavni lik, Meursault, počinjava ubistvo iz ravnodušnosti i suočava se s apsurdom života, dok traži smisao u svijetu i životu.

Film poput "Kluba boraca" (1999) upravo možemo povezati sa ovim filozofskim pravcem, kako istražuje osjećaj otuđenosti i usamljenosti, te pronalazak sebe i potragu za smisllom u kapitalističkom svijetu, a u filmu "Biti John Malkovich" (1999 ) se otvaraju egzistencijalna pitanja relevantna za ovaj pravac, kao što su sloboda i identitet.

Kritike egzistencijalizma
Egzistencijalizam je doživio brojne kritike, a posebno iz religijskih krugova, jer odbija postojanje Boga, sudbine i unaprijed određenog smisla.

Kritike su stigle i iz filozofskih i političkih krugova, poput marksizma, koji tvrdi da egzistencijalizam previše naglašava subjektivnost i individualizam,a zanemaruje društvene strukture i borbu za pravdu, te materijalne uslove.

Egzistencijalizam se često naziva pesimističnim, jer stavlja fokus na besmisao i apsurd života, iako egzistencijalisti smatraju da je ovo istina života koju trebamo prihvatiti kako bi mogli nastaviti mirno živjeti.