Marksova teorija otuđenja

Na velike opasnosti konzumerizma upozorio je veliki njemacki filozof 19. stoljeca Karl
Marx u svojoj kritici kapitalizmu. Konzumerizam, koji je nastao iz kapitalizma,
neminovno dovodi do otudjenja pojedinca od drustva, te ujedno i samog sebe. Covjek je
prevashodno socijalno bice kog oblikuje interakcija sa drugima, kroz koju se od malena
obrazuje osjecaj pripadnosti. Iskonske vrijednosti ljubavi, suzivota, te anticke
vrijednosti velicanja jednostavne ljepote i harmonicnosti prirode se u eri konzumerizma
gube, te se kao posljedica covjek otudjuje od samog sebe. Konzumerizacija umjetnosti
je takodjer jedna posljedica, pri cemu umjetnici, kao njegovatelji univerzalnih
vrijednosti ljudskog gube svoju primarnu funkciju u drustvu.

Priroda kao sveto iskustvo

Ljudska otuđenost od prirode oduzima od same važnosti prirode I našeg odnosa sa
prirodom. “Drevna mudrost opisuje da ljudska bića imaju pet slojeva iskustva: okolinu,
fizičko tijelo, um, intuiciju i naše ja ili duh.

Naša povezanost sa okolinom je naš prvi nivo iskustva i jedan od najvažnijih. Ako je
naše okruženje čisto i pozitivno, to ima pozitivan uticaj na sve ostale slojeve našeg
postojanja. Kao rezultat toga, oni dolaze u ravnotežu i doživljavamo veći osjećaj mira i
povezanosti unutar sebe i sa drugima oko nas.

Intiman odnos sa okolinom ugrađen je u ljudsku psihu. Istorijski gledano, priroda,
planine, rijeke, drveće, sunce, mjesec oduvijek su bili poštovani u drevnim kulturama.
Tek kada se počnemo udaljavati od povezanosti s prirodom i samim sobom, počinjemo
zagađivati i uništavati okoliš. Moramo oživjeti ove stavove koji njeguju našu vezu s
prirodom. Danas živimo u svijetu u kojem su mnogi postali pohlepni i žele brze zarade i
brze rezultate. Njihovo djelovanje narušava ekološku ravnotežu i ne samo da zagađuje
fizičko okruženje, već i podstiče negativne emocije na suptilnom nivou, kako u njima
samima, tako I u onima oko sebe. Ove negativne energije koje se iznova i iznova šire i
spajaju su osnovni uzrok velikog dijela nasilja u ovom svetu te dovodi do alijenacije.

Pećinske slike, poput onih pronađenih u lokalitetima poput Lascauxa i Altamire, imaju
veliki značaj i često se smatraju svetima ili svetim prema nekim tumačenjima. Iako ne
možemo znati točna vjerovanja i namjere pećinskih slikara, postoje nekoliko razloga
zašto pećinsko slikarstvo može biti smatrano svetim. Vjeruje se da su pećinske slike
stvorene kao dio rituala i svečanosti koje su provodili prahistorijski ljudi. Ove slike
mogle su biti povezane s važnim događajima u njihovim životima, poput lovačkih
obreda, plodnosti, inicijacijskih ceremonija ili religijskih praksi. Mogu su smatrane
načinom komunikacije s višim silama ili duhovima te traženja njihove naklonosti.
Same pećine često su smatrane svetim prostorima jer su prirodne podzemne dvorane s
dozom tajanstvenosti i strahopoštovanja. Akt slikanja na zidovima pećine mogao je biti
način na koji su prahistorijski ljudi ostvarivali povezanost s božanskim ili natprirodnim
svijetom, izražavali svoju duhovnost i prizivali prisutnost duhovnih sila ili predaka.

Pećinske slikarije mogu se smatrati primjerima ljudske povezanosti s prirodom. One
prikazuju način na koji su prahistorijski ljudi izražavali svoj odnos prema prirodi i
njihovu bliskost s okolinom.