Svi smo mi ljudi, je rečenica koju bi napisalo dijete u osnovnoj školi na pismenoj.
No, činjenica jeste da smo svi mi ljudi i da nas ima svakakvih sorti.
Iznevjerimo prijatelje, izdamo jedni druge, skloni smo lažima, ljubomori pa čak i ubistvima.
Vjeruješ, oni iznevjere.
Voliš, budeš povrijeđen.
Nema te, niko i ne primjeti.
Boriš svoje bitke, sam.
Potpuno sam.


Mali princ kaže :
"Ljudi više nemaju vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A pošto ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja."

Dakle, gdje god treba uložiti trunku napora, nemamo vremena ni snage za to.
Kupujemo gotovu hranu, umjesto da sami pravimo.
"Kupujemo gotove" prijatelje umjesto da se potrudimo da ih sami pronađemo.

Skloni smo baksuziranju, izigravanju žrtve.
Često se mijenjamo zbog novca i materijalnih stvari.
Pa opet vjerujemo, pa opet iznevjere.
Isto tako, prije ćemo druge opomenuti i napasti nego sebe popraviti.
Mislim kad bi vanzemaljci ovo čitali da bi im se ogadila Zemlja.

Pravimo satelite, idemo u svemir, koračamo ka nebu a naša Zemlja umire - u gladu, u bijedi, u ratovima.
Umire nam ljudskost, ljubav, poštovanje, vjera - mi gledamo i samo šutimo.
Djeca gledaju lažne idole, roditelji nemaju vremena za bilo šta.
Fakultet možeš završiti preko veze ili ako si bogat dovoljno.
Tražimo gotove stvari, u koje ne treba vremena ulagati...

Pravimo podjele po svemu, vjeri, naciji, boji kože, imućnosti.
Bogat - siromah, musliman - kršćanin, zaljubljen - samac, sanjar - budala, student - radnik...

Zaista smo mi "ljudi" posebni...