Brza izmjena sadržaja i skrolanje kroz živote drugih čini nas pasivnim posmatračima, umjesto aktivnim učesnicima.
Anonimnost interneta olakšava negativne komentare i smanjuje osjećaj odgovornosti za riječi. Također, konzumacija sadržaja iz udobnosti ekrana često znači da ne doživljavamo emotivne reakcije sagovornika, što postepeno slabi našu empatiju. Da bismo sačuvali sposobnost razumijevanja i suosjećanja, potrebno je graditi svjesnu komunikaciju i više se oslanjati na stvarne interakcije.
Međutim, društvene mreže ne moraju nužno biti negativne – mogu se koristiti i za podizanje svijesti o važnim temama, širenje pozitivnih priča i povezivanje sa ljudima koji dijele slične vrijednosti.
