Živimo u savremenom društvu gdje su društvene mreže postale dio svakodnevice. I pored povezanosti društvenim mrežama paradoksalno raste osjećaj usamljenosti.
Da li je do stvarnosti?
Društvene mreže omogućavaju brz i jednostavan način komunikacije.
Međutim, često zamagljuju granicu između stvarne i površne povezanosti.
Ljudi provode sate i sate pregledavajući sadržaj, komentarišući i dijeleći objave, ali sve to predstavlja prividnu povezanost, od one stvarne.
Mnogi se osjećaju usamljeno jer virtuelna komunikacija ne može upotpunosti da zadovolji osnovnu ljudsku potrebu za pripadanjem i interakcijom.
Uzroci usamljenosti?
Uzroka je mnogo, a kao najvažniji se izdvaja iluzija povezanosti, privid da smo povezani, dok je stvarnost potpuno drugačija.
Kao drugi faktor bi se mogao navesti i pritisak društva i okoline, te sama idealizacija života.
Posljedice?
Hronična usamljenost može imati ozbiljne posljedice za mentalno zdravlje, uključujući rizik od depresije, anksioznosti i niskog samopouzdavanja.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji provode previše vremena na društvenim mrežama često osjećaju veći stepen anksioznosti i nezadovoljstva, jer im nedostaje upravo autentična podrška koja dolazi iz stvarnog svijeta.
