Činjenica je da se stanje s mentalnim zdravljem posljednjih decenija promijenilo. Da li je uzrokom potreba za stručnom pomoći, smanjenje stigme, veća svjesnot o mentalnom zdravlju ili sve skupa, a istovremeno ništa od toga?

Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i oronulosti. (Op.a. Izvor: WHO - definicija zdravlja.)
Što će reći da nema zdravih, samo nepregledanih?

Mentalno zdravlje nije tabu. Ili je manji nego što je bio.
Činjenica je da nas je globalno pandemija nepovratno promijenila.... I da ljudi nakon korone pucaju kao kokice.
Stress response. Na okidač. A korona je mnogima bila to - povučen obarač na mentalnom zdravlju.
Nakon pandemije ljudi su počeli tražiti pomoć psihologa, psihijatara... Nije više toliko bilo važno ni šta mahala kaže o "bobama veselicama"... I sve je to došlo iz potrebe... Potrebe da nešto učinimo jer nismo dobro.

Nepobitna je potreba za postojanjem psihologa, psihoterapeuta i psihijatara; Mental helt profesionalaca, ljudi koji imaju supermoći da znaju šta mislite, i koji u svojim rukama drže čarobni štapić kojim će riješiti sve probleme u vašem životu... Aha, al' malo sutra.

Potreba za njima postoji. I postojala je oduvijek, samo što je osjećaj (neopravdane) sramote bio jači.
Ali, u eri pomahnitale ekspanzije svijesti o mentalnom zdravlju, postavlja se pitanje: Šta jest mental helt?

I kafa u miru sa samim sobom...
I tuširanje toplom vodom dok miris spoja cvijeća, kokosa i meda ili planina pokrivenih snijegom registruju vaše nozdrve...
I kad stavite telefon na mute da bi svi problemi u vašoj glavi dobili prostor i vrijeme da galame bez ometanja vanjskim bučnim faktorima...
I kad kupite čokoladu i pojedete je za svoj ćejf, sami...
I kad sjedete i isplačete se u jastuk jer samo on u tom trenutku razumije vaše suze...
I željezo u teretani - jer klin se ekserom izbija... A ni hormoni sreće i zadovoljstva se ne proizvode bez povoda, za ništa...
I kad vam je svega preko glave, jer nismo isprogramirani na beskonačno u bilo čemu...

I sve to, ali u balansu. Na nuli. Kad je naelektrisanje negativnih i pozitivnih stvari u životu jednako nuli. Samo tad je zadovoljen balans u svemiru.
Kad ode na jednu stranu, a posebno u minus, nije sramota potražiti pomoć... Ni razgovarati o problemima... S bilo kim, a posebno s profesionalcem.

Sramota je samo bol i beznađe nositi sam. A i to nije sramota... nego teret koji nijedan čovjek ne treba nositi sam.