Kad se spomene termin "mračna psihologija", većina ljudi obično pomisli na filmske negativce koji u udaljenim dvorcima ili blindiranim zgradama u steampunk duhu kuju zavjeru protiv čovječanstva. O toj tematici napisane su brojne knjige, održane brojne znanstvene rasprave, snimljeni broji videi, imamo cijelu poplavu coacha koji se bave samo tom tematikom u raznim segmentima pa me to ponukalo na pisanje ovog članka u kojem želim predočiti osnovne informacija na način shvatljiv bioo kojem profilu čitatelja.
Kad je riječ o filmskim negativcima na koje odmah pomislimo na spomen ovog slabije poznatog područja, oni su obično napušteni kao djeca ili zlostavljani u djetinjstvu, neshvaćeni ljudi koji su svoj talent i inteligenciju upotrijebili u suprotne svrhe ukoliko se nisu ostvarili na način koji su planirali. Protiv njega se pod okriljem noći bori neki junak na strani naroda kojeg je sustav ostavio na cjedilu i koji na kraju pobjeđuje i ubija zlikovca. Svjesni smo da je to samo film, a već sutra idemo na posao, u školu, kad dođe vrijeme idemo na biralište i biramo nekog svog junaka koji bi nam trebao donijeti blagostanje u pravdu koja je na ovim prostorima sporija i nedostižnija od globalnog prosjeka. Ili nam se samo čini pa ubrzo nakon izbora vidimo sasvim drukčiju sliku? Vjerojatno.
Dopustimo sebi i drukčiju perspektivu pa se zapitajmo sljedeće. Što ako ne postoji negativac poput filmskog niti filmski superjunak? Što ako su nam pozitivci i negativci puno bliže i ako metode negativaca nisu nikakva magija već metode koje baš svatko može naučiti?
Vrijeme je za razotkrivanje.
Svatko tko živi od proizvodnje i prodaje određenog proizvoda mora pronaći način kako prezentirati svoj proizvod i kako to učiniti u što većoj mjeri. Svaka tvrtka koja drži do sebe ima tim zadužen za marketing, a kojem je svrha stvoriti što bolju reklamu jer, budimo pošteni, proizvod prodaje reklama. Marketinški stručnjaci jako dobro znaju kako prodati čak i skuplji proizvod ako pristupe kupcima na pravi način. Često nije sve u verbalnom nastupu iako je on jedan od ključnih. Određena boja glasa, pokreti ruku tokom razgovora ili prezentiranja proizvoda, sklad boja, simbola, lako pamtljivih slogana i vizualnih efekata na propagandnim materijalima, ako se izvede na određen način ostvarit će cilj. Međutim, marketinške aktivnosti nisu primjenjive samo na ovom području nego i u javnom djelovanju u politici i općenito u stvaranju trendova. Upravo je cilj ovog članka pobliže objasniti kako na taj način određeni kandidati postaju neodoljivo privlačni biračima, a da birači istovremeno nisu ni pročitali program tog političara niti su mnogi od privučenih donedavno imali neko konkretno mišljenje o njemu. Odjednom, sve se mijenja. Riječ je samo o primjeni marketinških trikova kako bi se djelovalo na um birača da birači donese odluku glasati točno za tog kandidata u što većem broju.
Manipulacija ima više principa koji se primjenjuju pojedinačno ili kombinirano, a možemo ih podijeliti na pravilo reciprociteta, dosljednost, komformitet, princip autoriteta, princip sviđanja i princip oskudice.
Princip reciprociteta podrazumijeva nepisano pravilo uzvraćanja protuuslugom na uslugu kao i svakodnevnom životu. Zvuči plemenito, ali taj princip koriste i prodavači kako bi povećali prodaju. Primjer je otvaranje nekog dućana ili pekare gdje besplatno nude svoje proizvode povodom otvorenja, razne akcije kušanja prehrambenih proizvoda i na taj način u svijesti kupca stvaraju neku vrstu obveze prema njima. Političari rade to isto iako na svom području, stvarajući kod birača osjećaj uzajamnog djelovanja i dužnosti prema tom političaru. Mnoge ljude pokreće koristoljublje u vidu posla kojeg je birač dobio preko tog poličara ili drugih visokopozicioniranih u određenoj stranci, zatim korupcija za koju javnost nikako ne bi smjela doznati pa je glasaču bolje da šuti i glasa. Puno su češći primjeri asfaltiranja ceste u selu do 500 stanovnika, obnova nekih starijih objekata i činjenje raznih drugih ustupaka lokalnom stanovništvu zbog čega ljudi osjećaju dužnost prema političaru koji im je to omogućio. Dužnost će osjećati ma što god se poslije dogodilo jer kakav god bio- "i nama je dao."
Princip dosljednosti odnosi se na posvećenost i držanje do riječi. Političari potiču ljude na angažman u kampanji volontiranjem, pozivanjem novih potencijalnih glasača, razgovore s običnim ljudima i razne druge načine kako obični ljudi mogu osigurati što veći broj glasova. Manipulacija počinje s malih i često općenitim pitanjima na koja će gotovo svatko odgovoriti potvrdno. Nakon toga, slijede kompliciranije ponude koje se čovjek ne usudi odbiti. Osjećao bi se nedosljednim jer bi se odbijanje ponude kosilo s mišljenjem koje je ranije izrazio, a ako još netko zna za to tada dolazi i osjećaj nelagode. Maanipulatori dobro znaju koliko je većini ljudi bitno mišljenje drugih i to koriste. Na isti način rade i političari koji su birače privukli sudjelovanju u kampanji, a ako birači poslije izbora utvrde da političar nije ispunio svoje obećanje, tada ih dosljednost obvezuje na daljnju lojalnost tom političaru. Tada mu traže opravdanja zašto je nešto učinio ili nije učinio, a ako bi se birač distancirao tada bi se uvijek našao netko tko bi tom biraču nabacio kako se, u najmanju ruku, nema pravo žaliti jer je aktivno lobirao za dotičnog.
Princip komformiteta cilja na urođenu potrebu svakog čovjeka za pripadnost grupi. Ljudi na taj način svoje odluke prilagođavaju mišljenju grupe kako ne bi bili odbačeni, izolirani i lišeni nekih pogodnosti koje imaju u grupi i nemaju kao pojedinci. Dakle, prilagođavaju se zbog komfora, ne žele probleme, žele mir i stoga neće činiti ništa što bi se kosilo s ponašanjem grupe. Primjena u politici odnosi se na prikazivanje lažno krcatih skupova, na ankete koje ne prikazuju stvarno stanje već prikazuju određenog kandidata kao nekoga tko trenutno vodi "po mišljenju javnog mnijenja", a u novije vrijeme imamo i lažno povećanje podrške poput kreiranja lažnih profila na društvenim mrežama i botova koji lajkaju objave tog kandidata, daju komentare podrške i na taj način stvaraju dojam da kandidat zaista ima veliku podršku u narodu. Tko bi se usudio progovoriti protiv njega ili makar javno reći da ga neće birati?
Princip autoriteta svima je znan kao pozivanje na kompetentne osobe- ministre, liječnike, znanstvenike. Poziva se i na znanstvena istraživanja ili u slučaju političara, poziva se na određeni institut čiji rezultati istraživanja potkrepljuju vjerodostojnost ideja tog političara. Svatko tko se usudi preispitati te stavove biva ismijan, proglašen nekompetentnim i ocrnjen kao netko tko se usuđuje kontrirati stručnjaku čija struka su činjenice koje birač osporava ("on je liječnik i valjda zna bolje od tebe koji imaš trgovačku školu"). Suvišno je napominjati etikete koje su mnogi dobili tokm pandemije Covid-19, a glasile su "ravnozemljaš", "antivakser", "ognjištar" i slično. Sličan princip koriste i političari pozivajući se na kompetentne stručnjake. Stručne kompetencije, naravno, ne preispitujem, ali ovdje je riječ o uvažavanju stručnjaka isključivo zbog njihovog ideološkog spektra i ciljeva za koje će političar koristiti njihov znanstveni rad.
Pnricip sviđanja je, drugim riječima, utjecaj na najdublje ljudske emocije i na potrebu za bliskošću i povezanošću. U tu svrhu, prezentiraju se političari koji nemaju samo atraktivan izgled nego i svojim pristupom stvaraju dojam čovjeka iz naroda, onoga koji se druži s običnim ljudima i razumije njihove probleme (jedan od najpoznatijih primjera je viralni hit na društvenim mrežama koji glasi "moja baka je glasala za K. jer joj je lijepa"). Čovjek je to s kojim se obični ljudi mogu povezati i koji, kao takav, u njihovoj percepciji jedini treba vladati jer nitko ne može razumjeti potrebe naroda bolje od onoga tko se kreće među ljudima (mnogo puta političari su cijepali drva, lopatali snijeg, pričali viceve, udomili napuštenog psa, polagali kamen temeljac za izgradnju novog vrtića, škole ili prizvodnog pogona i rezali crvenu vrpcu kao oni koji razumiju koliko narod istinski treba takve institucije). Tu je neizostavno i komplimentiranje, laskanje narodu ("vi ste jedinstveni", "zemlja koja ima ovakvu mladež ne mora se bojati za svoju budućnost" i slično), stvaranje obiteljskog okruženja ("zajednička europska obitelj kojoj pripadamo stoljećima") i poistovjećivanje (primjer političara koji na tribinama žestoko navija za nogometnu reprezentaciju). Na taj način, kod birača se stvara dojam kako je taj političar "naš" i upravo on će vladati onako kako bi trebalo. Manje je bitno što će nakon izbora sve ostati isto, kao što nakon love bombinga u odnosu s narcisom žrtva doživi distancu i igrice toplo-hladno koje ne može objasniti.
Princip oskudice cilja na strah od gubitka. Odnosi se na stvaranje mišljenja kako je neophodno baš sad povući određeni potez ili nabaviti određeni artikl jer će ga u protivnom nestati i ako sad ne iskoristimo priliku snosit ćemo posljedice. U politici, važno je glasati za određenog političara "sad ili nikad" jer "više nemamo vremena", "odzvonilo je", "ovo je povijesna prilika i ako je propustimo više nikad nećemo imati normalan život." Važno je imati pristup tajnom znanju koje upućenima daje privid ekskluzivnosti i važnosti pred "običnom masom".
Neki će reći da su ove pojave sasvim normalne i neće htjeti priznati da baš njihov omiljeni političar manipulira na ovakve načine. Moram vas razočarati- svi to rade. Naravno da ne osporavam dobre namjere određenog dijela kandidata niti tvrdim da je situacija sto posto crna, ali činjenica je da je političar prodavač ideja. Politička arena je ring u kojem pobjeđuje bolji PR. To je sukob PR- ova, a naši umovi su bojno polje koje je bitno osvojiti. Problem je što mnogi ljudi postupaju s pozicije nesvjesnog uma koji u sebi nosi traume, unutarnje konflikte, komplekse i druge probleme koji nisu uvijek osviješteni. Kad se propagandno djelovanje svojim već spomenutim metodama prikopča na sadržaj podsvijesti svakog pojedinca, tada dobivamo birače koji se kunu u kritičko mišljenje i stav kako su sami došli do svojih ideja iako je zapravo podsvijest odlučila za njih. Podsvijest je registrirala simbole koje je svjesni um vidio pa zanemario, taj simbol se povezao s nekim sadržajem podsvijesti, kombinacija boaja i vizualnih efekata proizvela je reakciju koja se i u marketingu povezuje s upotrebom određenih boja. Uzmimo primjer čovjeka koji je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji, kao odrasla osoba teško je radio, jedva preživljavao i cijeli život je prolazio određene nepravde. Taj čovjek, ako ne osvijesti svoje unutrašnje konfikte, bit će laka meta za političara koji se predstavlja kao čovjek iz naroda i koji nudi sigurnost, razumije malog čovjeka i zapravo dotičnom pojedincu nudi sve ono što nije imao u svom djetinjstvu u disfunkcionalnoj obitelji i kasnije u životu. Odjednom više nije ponižen nego je netko na njegovoj strani, netko ga razumije, pa čak i voli. Mnogi su na isti način postali "očevi nacije" jer su izrekli prave stvari u pravom trenutku- ono što narod želi čuti kad mu je najteže. Ako su kasnije i griješili- pa, opravdanje je kako su oni samo ljudi, kako nisu svemogući, kako su napravili sve što je u njihovoj moći, kako bi nam bez njih bilo puno gore, pa ako su i izrazito represivni tada je opravdanje kako je disciplina važna da narod ne upadne u kaos. Ovo će zvučati poznato svakome tko je ikad bio u toksičnom odnosu s partnerom kojeg se bojao napustiti jer je smatrao da je ta osoba idealna i kako umjesto nje neće naći bolju nego će umrijeti sami i napušteni.
Znam što će publika misliti. Netko mora vladati, gledam sve crno, nemam nijedne lijepe riječi o bilo kome. Vijest za sve- ništa nije dalje od istine. Da, netko mora vladati. Ne, ne gledam sve crno nego vas potičem na razmišljanje o izjavama političara, njihovim propagandnim sadržajima i njihovim postupcima. Razmislite je li zaista sve onako kako oni kažu da jest i da mora biti. Razmislite zbog čega ste došli do takvog zaključka, kad ste došli do tog zaključka, kakv osjećaj vam budi, što ste osjećali i u kojoj životnoj situaciji ste bili kad ste odlučili podržati određenog kandidata, je li ideja koju zastupate zaista vaša i ako ste prihvatili ideju određenog političara zašto ste prihvatili baš tu ideju i koju vašu najdublju potrebu ona zadovoljava. Je li oskudica na koju se pozivaju političari stvarna i što će vam se dogoditi ako ne izaberete baš njega? Je li upravo taj autoritet na kojeg se poziva političar, unatoč njegovim stručnim kompetencijama, u potpunosti u pravu i kakva su mišljenja drugih stručnjaka iz te branše? Koliko je osnovano širenje straha od novog rata, od onih tamo "koji žele uništiti naše vrijednosti", koliko je u vašem nacionalnom ponosu zaista nacionalnog ponosa, a koliko potrebe za pripadanjem grupi (pogotovo ako ste kao djeca ili mladi bili odbačeni i nigdje niste mogli pripadati)? Ključ za oslobađanje vlastitog uma od osvajanja od strane političara s njegovim interesima je samo i jedino znanje o metodama manipulacije, upoznavanje osnova psihologije, osvještavanje vlastitih mana i vrlina i sadržaja vlastite podsvijesti. Neophodno je biti brutalno iskren prema sebi koliko god nam se ne svidjela istina o nama. Na kraju nas jedino ona može osloboditi. Važno je samo donijeti odluku da se nikad nećemo prestati pitati i da nećemo slijepo vjerovati svemu što čujemo i vidimo od strane političara, ma kako uvjerljivo bilo, ma kako na to reagirali naši bližnji i sugrađani i ma kakvu cijenu platili. Sloboda nema cijene.