Postoje dvije strane međuljudskih odnosa, onaj koji daje sve od sebe i onaj kome je svejedno.
Ako ste onaj kome je svejedno, manje ste sigurno povrijeđeni.
Ulaganje u odnose, zna biti iscrpljujuće i koliko se god Vi trudili, nekada osjetite da to više nije to.
Drugačije ponašanje, čudni postupci i osjećaj animoziteta prema Vama, samo su neki od primjera.

A kako to znate?
Nema više one energije koja je krasila Vaš odnos, nema više usklađenog dopisivanja i viđanja, pojavljivanje izgovora koji Vam jasno govore da niste poželjni te momenti kada Vas krive za svoje ponašanje.
Čak i kada sjedite vani, osjetite da Vam se energije ne poklapaju, pogledi su čudni i sve se vrti oko jedne te iste stvari.
Preko noći se sve izdešavalo, takav osjećaj imate, a zapravo su samo maske pale preko noći.
Džaba ćete sebi tražiti razloge koji i ne postoje, ili ako postoje samo su opravdanja.
I neizmjerno boli kada shvatite da dojučerašnji "brat" ili "sestra" ili "bff" imaju ovakvo ponašanje te da ne preduzimaju nikakve korake ka riješenju.
Možda sam i ja kriv.
Kriv sam jer u svakom pokušavam pronaći Aljošu i Adilu.

A šta je za Vas riješenje?
Ustati i pokupit se, bez poruka bez ičega.
Jer ako mogu bez Vas, zaista im niste potrebni.
Vaša energija Vas treba, ne trošite je džaba na očigledno osobe kojima je svejedno.

Često sam dobijao izgovore poput privatnih problema, ali sam onda shvatio da sam i sam imao probleme a da to niko nije uvidio na meni.
I stvarno nemam više živaca, a ni volje, da ulažem vrijeme u nekoga kome je totalno svejedno ili je jednostavno moja greška što u svima pokušavam pronaći osobu kao što je Aljoša?