Islamska psihologija (Ilm al-Nafs) u svojoj srži utemeljena je na Kur’anu i Sunnetu.
Bit islamske psihologije je proučavanje ljudskih ponašanja i iskustava iz holističke dimenzije (fizičke, psihološke, socijalne i duhovne), utemeljene na islamskom svjetonazoru.

Primjena islamske psihologije u kliničkoj praksi temelji se na islamskom iscjeljivanju i duhovnim intervencijama.


Pojam monoteizma (Tawhid) najvažniji je koncept u islamu i temelj islamske psihologije.
Islamski svjetonazor je u osnovi etički monoteistički pogled na svijet, koji proizlazi iz temeljnog vjerovanja u tawhid.


Paradigma islamske psihologije:
Vjerovanje u tevhid (jednoću).

• Vjerovanje u Božju Objavu kao izvor znanja o Allahu, skrivenom svijetu, prirodi, značenju i svrsi života
• Vjerovanje u religijska obilježja – povezanost s vjerom u nevidljivi svijet
• Poslanik Muhammed ﷺ kao uzor s istaknutim karakterom
• Vjerovanje u metafizičke komponente sebstva: qalb (srce), ruh (duh), nafs (duša/nagon), ‘aql (razum)
• Vjerovanje u islamsku antropologiju i koncept fitre
• Vjerovanje u etičke i moralne vrijednosti
• Vjerovanje u integraciju vjere i psihologije
• Vjerovanje u kulturnu kompetentnost i osjetljivost
• Vjerovanje u holističku dimenziju islamske psihoterapije: biološku, socijalnu, psihološku i duhovnu

Islamska psihologija je proučavanje duše, mentalnih procesa i ponašanja prema načelima psihologije i islamskih znanosti:

„Islamska psihologija definira se kao proučavanje znanosti o duši, mentalnim procesima i ponašanju prema načelima empirijske psihologije, racionalnosti i božanske objave iz Kur’ana i Sunneta.“ (Rassool, 2023)


Sebstvo u islamskoj psihologiji:

– Nafs (duša /ego/ nagoni)
– ‘Aql (intelekt, razum)
– Qalb (srce)
– Ruh (duh, duša)

Islamska psihologija gleda na čovjeka kroz duhovnu i tjelesnu dimenziju.

Model uma temelji se na integraciji psihe i tijela: stanje uma je stanje tijela, a stanje tijela je stanje uma.


Qalb (srce) je u stalnom stanju promjene – povlači ga Nefs s jedne strane, a Ruh (duša) s druge.

Cilj svakog muslimana je nagnuti srce prema duši (Ruh), što vodi u stan je „Nafs-e-Mutmainna“ – spokojne duše.