Živim. Od ove riječi kreće filozofija i mudrost mnogih koji bi da uče druge kako da žive dok oni sami ne umiju.

Živim, bez da slušam kako je najispravnije ili najbolje.

Meni je ispravno i najbolje.

/mjerim život kolotečinom sreće koja se obavija oko mene/

Živim, sama sa sobom u glavi.

Živim, sa drugima.

Bez osude.

Bez osude, jer ne znam koliko bremena nečija leđa nose.

Bez osude, jer svako ima pravo na životne odabire, greške, uspone ili padove.

Bez osude, jer se ne želim igrati Boga.

Bez osude, jer ko sam ja da sudim.

Bez osude i podjele.

/priznajem samo podjelu na raju i papke/

Živim tako, za neke životarim, a radost nikada nije bila prisutnija u meni.