Značajna spoznaja kod samog čovjeka je bila veoma važna za regulisanje nasilja, naime proces spoznaje “individualizma” je bio veliki preokret u ponašanju jedinke, njihovim zanimanjima, vjerovanjima, potrebama, pa tako i udaljavanjem od čina nasilja zbog okupiranosti samog sebe, odnosno shvatanja svojeg “Ja”.
Individualizacija je igrala ogromnu ulogu u pogledu ponašanja ljudi, sve veće potrebe međuzavisnosti ljudi, prepoznatljivost da je čovjek društveno biće, spoznaja važnosti dobra, te raznih drugih faktori koji se tiču samog razvoja čovjeka rezultirali su njegovom miru, potrebi za slobodom, slobodnim kretanjem, manjim osuđivanjem, prihvatanjem…i slično. Iako je imala ogromni utjecaj, individualizaciji, ne možemo da prišijemo sve zasluge. Ogromnu i važnu ulogu imaju i zakoni, policijska uprava i uređeniji zakoni koji za zločine kažnjavaju posljedicama. Oni koji su stajali na 50/50 ili da kažemo zlatnoj sredini, ipak su se odlučili ne počiniti neku vrstu nasilja, jer kako smo rekli da u individualizmu oni spoznaju svoje potrebe tako i imaju pomisao o posljedicama koje će oni snositi. Dolaskom novih vremena i modernog čovjeka na nasilje se sve više gledalo kao na nešto nemoralno, odvratnog karaktera, nehumano, prljanje obraza, ako ne primijetimo sada je došlo do obrnutog shvatanja časti i obraza, ljudi su na činioce zločina gledali kao na monstrume, a ne one na vrhu.
Jedna od bitnih sekvenci koja prati modernog čovjeka je gubitak sramote i časti prema nasilnim
činovima.“Više nije sramota ne odgovoriti na uvredu ili klevetu: umjesto morala časti, uzroka dvoboja, stalnog i krvavog ratovanja, nastupa moral čiste koristi i opreza- od tada susrete među ljudima karakteriše prvenstveno ravnodušnost. (Bakić, 212). Uspijevanjem spuštanja nivoa fizičkog nasilja, nije rezultirala njegovom kraju, već pronalasku novog načina, odnosno nove vrste nasilja, a to jeste psihičko, verbalno nasilje. Ovakav vid nasilja se prvenstveno pojavio kao obične uvrede, a kasnije je eskaliralo u mnogo
više i ozbiljnije.
