Očekivano je da Skandinavci budu najsretniji narodi. Vremenski rade manje, ali mnogo kvalitetnije. Naglasak im je na redu i radu, ali i društvenoj pravednosti bez izuzetka. Nedavno je na društvenim mrežama osvanula fotografija tri finske ministrice sa premijerkom, a nijedna od njih nema više od 34 godine. Pored toga, nemoguće je ne zapaziti da to znači da Finsku vode žene.

Prema faktorima koji su uzeti u obzir, mladi ljudi u Bosni i Hercegovini (do 30 godina) su 33.na listi World Happiness Report-a, što i nije tako loše. Međutim, čini se da su nam stariji izuzetno nesretni. Građani iznad 60 godina su čak 78. od 143 zemlje koje su se našle na listi. Također, i srednjovječni nisu mnogo pobjegli od nesreće starije dobne skupine te su i oni tek na 65.mjestu. Međutim, nismo sami pa ne moramo kukati kako samo nama ništa ne ide. Ovo je unikatni društveni fenomen Centralne i Istočne Evrope pa se tako nivo sreće između mlađih i starijih razlikuje za čak 50 i više mjesta u BiH, Moldaviji, Rumuniji, Srbiji, Grčkoj te najviše u Hrvatskoj (66 mjesta razlike).

Jedino u navedenom dijelu svijeta sreća drastično i naglo opada nakon 30. godine. Ovaj fenomen zaslužuje opsežnije sociološke analize, ali poslužit ćemo se onim što je istraženo. Veliki ožiljak na stanovništvu Balkana ostavili su ratovi devedestih godina prošlog vijeka. Stradanja, genocid, nacionalizam koji nam cvjeta više od ekonomije… Sve su to uzroci trauma od kojih se kolektivno teško oporavljaju oni koji su to preživjeli. No, da li je to jedini razlog? Naime, nisu baš sve zemlje u kojima se sreća između mladih i starih razlikuje preživjele rat prije 30 godina.
Web portal Landgeist objavio je mapu Evrope na kojoj je nama susjedna Hrvatska pozicionirana kao zemlja u kojoj se djeca najkasnije osamostaljuju. Odnosno, 80% osoba od 18 do 34 godine još uvijek živi sa roditeljima. Srbija bilježi slično stanje (76%), kao i susjedna Crna Gora(79%), Grčka(73%)… Dakle,sudeći po tome, slično ili još gore stanje je i u Bosni i Hercegovini za koju nisu prikazani podaci. Zašto je ovo bitno za sreću? Dok sretne Fince i Šveđane realnost života udari sa 18,5 godina (sa koliko se oni obično osamostaljuju prema Eurostat istraživanju), Balkancima i drugim nama geografski bliskima, hladni vjetar samostalnosti prođe kroz kosti tek u tridesetima. Skandinavci do tad već imaju nekoliko godina radnog staža i barem jednu nekretninu jer imaju prilike i iskorištavaju ih. Njima su mladi resurs koji shvataju ozbiljno, a u nama bliskom okruženju se za mlade koji žele nešto ostvariti sa 20 godina kaže :“nek se ide učit negdje drugo”, “zelen si ti još”… U Skandinaviji su “zeleni” ministri i premijeri. Na drugom kraju Evrope, kada vide koliko su prepušteni sebi, razočaraju se u blagodati života koje im blijede svakim danom. Zapadnu u beskonačni točak sivila života koji rezultira uvozom i proizvodnjom antidepresiva u vrijednosti 22,6 miliona maraka za 2021.godinu u BiH. A ko najviše obolijeva? Infografika Pixsell-a potvrđuje da od depresije i anksioznosti ponajviše obolijevaju ljudi između 30 i 50 godina, najčešće zbog stresa uzrokovanog socioekonomskim prilikama. Kako onda imati sretnu zemlju u kojoj radno sposobni i vladajući akteri pripadaju populaciji najnesretnijih ljudi. Nesretni smo i zbog upoređivanja sa drugima, kako ljudima tako i zemljama, a to nam onda postane odličan način da okrivimo nekog drugog za naše kolektivne i invidividualne neuspjehe. Postavlja se pitanje kako je moguće da nezaposlenost opada, a broj onih koji žive s roditeljima raste. Odnosno, da li je problem zaista u nezaposlenosti ili samo komociji?

Sretna informacija- Finska je od zemlje sa najvećom stopom samoubistava došla do najsretnije na svijetu. Dakle, za sve ima rješenje. Kako kažu, svijet ostaje na mladima pa valjda trenutni mladi budu dovoljno mladi da, kada svijet ostane na njima, i dalje budu sretni. Sreća se stvara ili rastvara od majke do države, a najviše od nas i u nama!