Na sami spomen Drakule zamišljamo čovjeka u crnoj odori, blijede puti i dugih očnjaka, ali ko je on zapravo bio?
Abraham "Bram" Stoker je 1897. godine vojvodu Drakulu učinio vampirom. Inspiracija za njegovu svjetski poznatu novelu, bili su svirepi događaji iz perioda vladavine Vlada Cepeša III, vlaškog kneza iz 15. vijeka.
Nadimak "Drakula" (zmajev sin) naslijedio je od oca, nakon što je sveti rimski car Žigmund Luksemburški 1431. godine Vlada II uveo u Red zmajskih vitezova, u svrhu borbe protiv turskih nevjernika. Otuda i potječe nadimak "Drakul", što znači "zmaj".
Vlad Drakula se spominje u mnogobrojnim njemačkim, turskim i slovenskim narodnim pričama i dokumentima tog doba, opisan kao strašan i nemilosrdan vladar koji nije birao žrtve. Vjeruje se da je bio opsjednut krvlju, te su mnogi smatrali da ima psihičke poremećaje.
Rani život Vlada III
Rođen je 1431. godine u Segešvaru, gradu smještenom u rumunjskoj historijskoj regiji Transilvaniji. Prema poznatim informacijama, Vlad III je tu živio do svoje četvrte godine. Trinaest godina nakon njegovog rođenja, odnosno 1444. godine, Sultan Murat je njegovom ocu postavio zamku, sa ciljem da osvoji rumunjsku pokrajinu Vlašku, kao i ostatak Europe. Ne sluteći sultanove namjere, ubrzo je Drakul sa svojim sinovima Drakulom i mlađim Raduom prešao Dunav, te je završio okovan lancima i nepravedno optužen za izdaju. Kako bi spasio vlastiti život, obavezao se ostaviti oba sina kao taoce. Sklopio je dogovor sa sultanom koji je podrazumijevao da može vladati vlaškim prijestoljem sve dok njegove odluke odgovaraju politici Osmanlija, a u slučaju da prekrši dogovor, njegovi sinovi bi bili pogubljeni.
Drakula je živio u Osmanskom Carstvu kao zarobljenik do svoje 17. godine, a njegov mlađi brat Radu je ostao zarobljen mnogo duže. Drakula je u zatočeništvu turski jezik uspio savladati kao maternji. Također, za vrijeme svog ropstva je naučio sve metode zastrašivanja koje je kasnije primjenjivao u svojoj vladavini.
Povratak Vlada III u Rumuniju
Godinu dana nakon što mu je otac 1447. godine ubijen u zasjedi, Drakula pod osmanskom zaštitom vraća vlast nad vlaškom pokrajinom kojom je do tada vladala promađarska dinastija Domešti. Tada se zakleo na krvavu osvetu Osmanlijama i drugim neprijateljima koji su sudjelovali u ubistvu njegovog oca. Nedugo nakon toga, Drakula je svrgnut s prijestolja, te je pobjegao u Moldaviju kod rođaka sa majčine strane, kneza Bogdana. Tu je bezbjedno boravio do 1451. godine, kada je kneza Bogdana, oca najvažnijeg moldavskog srednjovjekovnog vladara Stefana Velikog, ubila neprijateljska dinastija. Zahvaljujući Mađarima, 1456. godine ponovo je uspostavio vlast koja je trajala šest godina, dakle do 1462. godine.
Krvava vladavina
Za vrijeme svoje druge vladavine (1456-1462), počinio je najstrašnija zlodjela. Tokom velike gozbe koja je održana u tom periodu, svjestan prisustva ubica njegovog oca, Drakula je upitao goste koliko se promijenilo kneževa za njihovog života, a svi koji su priznali da ih se mnogo promijenilo, skončali su u teškim mukama. Vlad III je naredio da se oko zidina dvorca nabiju na zaobljene kolčeve, tako da njihovi vitalni organi ne budu oštećeni, kako bi patnja duže trajala. On je nastavio sa svojom gozbom, iako se miris krvi otprilike 500 žrtava osjećao u vazduhu. To je izazvalo čuđenje i zgrožavanje ostalih prisutnih.
"Vlad Cepeš i njegova šuma", strazburški pamflet objavljen 1500. godine
Njegov sljedeći potez je bio da iskorijeni siromaštvo u svojoj pokrajini. Drakula se nije odlučio na pružanje pomoći socijalno ugroženim članovima društva, već je odlučio sve osobe sa invaliditetom i siromašne građane okupiti u drvenoj prostoriji, gdje ih je počastio raznovrsnom hranom i pićem, a nakon gozbe ih je upitao da li žele da ih spasi ovozemaljskih nedaća i patnje, na šta su oni jednoglasno odgovorili da žele. Umjesto pružanja bilo kakve vrste pomoći, naredio je da se drvena prostorija zapali zajedno sa tim ljudima u njoj.
Osim siromaštva, imao je namjeru i da potpuno iskorijeni kriminal. Najstrožije je kažnjavao sve varalice, preljubnike, lopove, pa čak i one koji su bili skloni laganju. Dakle, svi koji su počinili bilo kakvu vrstu nepravde, završili su nabijeni na kolac, a vrlo često je i sam Drakula prisustvovao izvršenju kazne, dajući instrukcije mučiteljima. Visina kolca je označavala status osobe koja je počinila nepravdu, a postoje tvrdnje da su bogati bili nabijani na pozlaćene kolčeve. Koliki je strah Vlad III usadio u društvo, govori anegdota o zlatnom peharu koji je po nalogu Drakule ostavljen pored jedne česme, ali sve dok je njemu pripadalo prijestolje, niko se nikada nije usudio da ga ukrade.
Slom kneza
Nakon nekoliko godina, odjahao je u dugo iščekivan pohod protiv Osmanlija i 1461. godine započeo rat. U pismu kojim je molio za pomoć mađarskog kralja Matiju Korvina, naveo je podatak da je njegova vojska na bojnom polju pogubila 23,884 osmanska vojnika. Međutim, Korvin nije imao namjeru poslati pomoć Drakuli.
U međuvremenu, sultan Mehmed, srdit zbog Drakulinih napada, kreće iz Anadolije kako bi se lično s njim obračunao, zajedno sa Drakulinim mlađim bratom Raduom. Sultan mu je obećao prijestolje Vlaške čim svrgnu Vlada. Obzirom da je Drakulina vojska bila brojčano nadjačana, odlučio se na povlačenje.
Kasnije, poslije pokoravanja Vlaške, Radu je dobio obećano prijestolje, ali i naredbu da proganja starijeg brata i sukobi se s njim. Drakula ponovo pokušava pobjeći, ali kralj Matija Korvin mu umjesto ruke spasa pruži okove, te Drakula biva zatočen u mađarskoj tamnici 12 godina. Jedan od uslova za njegovu slobodu je bio da prihvati katoličanstvo i oženi udovicu Ilonu Silađi koja je u krvnom srodstvu sa kraljem Matijom. Nedugo nakon toga se vraća u Transilvaniju po posljednji put.
Početak kraja
Početkom 1476. godine, mađarski kralj šalje srpskog despota Vuka Grgurevića zajedno sa Drakulom u boj protiv Osmanlija u Bosni. Vlad dugo vremena nije imao priliku da uživa u masakriranju i ubijanju, tako da je sav svoj gnjev ispoljio u ovoj borbi. Njegove trupe su razorile Srebrenicu, Zvornik i Kušlat.
Iste godine, Drakula uz pomoć plemića Batorija napada na Vlašku kako bi zauzeo prijestolje, s kojeg je prethodno svrgnut njegov mlađi brat i postavljen turski vazal. Drakula se uspješno kruniše za kneza po treći, ali ujedno i posljednji put. Nije imao podršku naroda, svi su ga se plašili, čak su ga i prezirali, a pogotovo jer je izdao svoju vjeru i prihvatio katoličanstvo. Iz tog razloga, Vlad III skoro pa nije imao odane podanike.
Ubrzo nakon krunisanja, Drakula posljednji put odlazi u boj i strada pod nerazjašnjenim okolnostima u blizini Bukurešta. Nakon toga, Osmanlije njegovu glavu odnose u Carigrad, kako bi sultanu dokazali da su se zauvijek oslobodili njihovog najvećeg straha - Vlada Drakule.
Portret Vlada Cepeša III u prirodnoj veličini nalazi se u Austriji u dvorcu Ambras
Vlad Drakula ostaje intrigantan lik u historiji, obavijen misterijom i legendom vampira. Od surove represije do potencijalne borbe za pravdu, podsjeća nas da stvarnost i mitovi često bivaju isprepleteni. Za neke nemilosrdni vladar sklon sadizmu, za neke heroj, ali svakako zaslužan za Bramovu inspiraciju, koji je povezivanjem Drakule sa vampirizmom, otvorio gotički pravac u umjetnosti i književnosti.
