U mezarju Pećani u Prijedoru nalazi se nišan koji se izdvaja jednim konkretnim elementom forme. Iznad fesa stoji velika četvrtasta ploča, izvedena kao slastičarska tacna, odnosno tabla. To nije dekorativna improvizacija niti ukras, već stabilan, jasno oblikovan završetak spomenika, čiji predmetni karakter ostaje čitljiv i na savremenim i na starijim fotografijama. Na starijoj fotografiji nišan se vidi unutar metalne ograde, dok se na novijem stanju ograda ne uočava, što predstavlja dokumentabilnu promjenu neposrednog okruženja spomenika i njegovog režima izloženosti.

Ovaj nišan ima i rijedak kvalitet bibliografske sigurnosti. Mehmed Mujezinović ga je registrovao u trećem tomu Islamske epigrafike u Bosni i Hercegovini, u prijedorskom odlomku. Njegov navod je važan zato što donosi lokalitet, identitet, dataciju i opis onoga što je tipološki presudno.

"U velikom mjesnom groblju u Prijedoru nalazi se jedinstven nišan iz 1921 godine nad grobom Prizrenca Bajre, sina Malikova, rođenog 1856, a umro 1921 godine. Na njegovom nišanu je fes, a nad ovim slastičarska veća tabla."

Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Knjiga III, Sarajevo, 1982, strana 39.

Ovim navodom postavlja se okvir koji se može provjeriti bez improvizacije. Identitet i godine upućuju na matične evidencije i registre ukopa. Opis forme omogućava tipološko pozicioniranje, a kvalifikacija jedinstvenosti zahtijeva komparaciju s drugim nišanima u krajiškom korpusu.

Materijalna činjenica i forma spomenika

Nišan se danas pojavljuje u prostoru snažno obilježenom urbanim rastom. Na fotografijama se vidi kako je vizuelni okvir mezarja izmijenjen savremenom stambenom gradnjom i infrastrukturom u neposrednoj blizini. Takav ambijent nije samo estetski podatak, nego i element koji utiče na očuvanje spomenika, jer mijenja režim kretanja ljudi, pristup lokalitetu, mogućnost slučajnog oštećenja i opću vidljivost.

U tom kontekstu posebno je važno uporediti stariji i noviji snimak. Na starijoj fotografiji nišan je bio ograđen metalnom ogradom, dok na novijoj fotografiji ograda nije prisutna. Ova promjena se može opisati jednostavno, kao promjena stanja lokaliteta. Ona nije tumačenje, nego podatak koji treba evidentirati, jer kod spomenika koji je u literaturi izdvojen kao jedinstven, mikrozaštita čini dio minimalnog režima očuvanja.

Tipološka struktura nišana: epigrafičko polje, fes, tabla

Nišan Bajre Prizrenca pripada muškome antropomorfnom tipu. Tijelo spomenika je visoko i pravilno, s natpisnim poljem uokvirenim pravougaonim okvirom i lučnim završetkom u gornjoj zoni. Tekst je izveden u arapskom pismu i raspoređen u više redova. Oko natpisnog segmenta vidljive su bordure, a iznad natpisa i ukrasni pojas, što je česta karakteristika kasnije lokalne klesarske prakse u kojoj ornament ostaje prisutan, ali je kontrolisan i smiren.

Glava nišana izvedena je kao fes. U bosanskohercegovačkoj sepulkralnoj tipologiji fes funkcioniše kao marker muškog nišana i jednog kasnog sloja tradicije. Godina 1921, koju navodi Mujezinović, važna je jer pokazuje kontinuitet sepulkralne forme i epigrafičkog jezika u postsosmanskom vremenu. Taj kontinuitet se u mnogim sredinama održava kao kulturna norma, posebno u prostoru gdje lokalne zajednice dugo zadržavaju stariji obrazac nadgrobne reprezentacije.

Terminalni element iznad fesa predstavlja ključnu posebnost. Na fotografijama se vidi masivna četvrtasta ploča s profilisanom ivicom i ritmičnim podrezom donjeg ruba. U formi ploče prepoznaje se predmetna namjena, što je i razlog zbog kojeg Mujezinović koristi izraz slastičarska veća tabla. U crno bijeloj reprodukciji iz knjige, uz fotografiju nišana, nalazi se i potpis koji dodatno potvrđuje identifikaciju, da je riječ o nišanu nad grobom Prizrenca Bajre na čijem vrhu je slastičarska tabla. Time se terminalni element ne tretira kao apstraktni ukras, nego kao profesijski znak.

U ovom primjeru standardni tip muškog nišana dobija dodatnu semantičku komponentu. Zanimanje ulazi u sepulkralnu plastiku kao vidljiv marker identiteta. Takva praksa nije česta, a kada se pojavi, nosi veliku dokumentarnu vrijednost za društvenu historiju grada.

Zanat, čaršija i profesijski znak u kamenu

Slastićarstvo je zanat koji pripada javnom prostoru grada. Vezan je uz čaršijsku dinamiku, uz običaje, narudžbe, porodične svečanosti, te uz reputaciju rada koja se gradi u dugom vremenu. U takvom zanatu tacna i tabla pripadaju praktičnom svijetu posla, one nose, izlažu i služe. Kada se taj predmet prenese u kamen i postavi na vrh nišana, dobija se jasan profesijski marker. Znak nije suptilan i zato je čitljiv. U isto vrijeme, forma je izvedena smireno, bez stilskog viška, s jasnim odnosom prema fesu i tijelu nišana, što ukazuje na disciplinu klesarske izrade.

Odrednica Prizrenac u imenu ukopanog predstavlja upisani onomastički podatak. U bosanskoj praksi ovakve odrednice često označavaju porijeklo ili porodični identitetski trag, a u zanatskoj historiji mogu biti relevantne zbog migracijskih veza i prenosa vještina. U ovom tekstu taj sloj ostaje na nivou upisa i pravca provjere. Biografska rekonstrukcija mora se osloniti na matične knjige umrlih, registre ukopa i, gdje su dostupni, općinske registracije obrta i zanata iz perioda prve polovine dvadesetog stoljeća.

Nišan u Pećanima je, zbog toga, pogodan za dvostruku obradu. Prva je epigrafička, novo čitanje i fotografsko snimanje natpisa pod kosim svjetlom, kako bi se dobila čista transliteracija i prijevod, uz provjeru čitljivosti i stanja reljefa. Druga je historijska, provjera identiteta i profesionalnog statusa ukopanog kroz primarne evidencije. Tek nakon te provjere moguće je preciznije govoriti o mjestu ovog nišana u gradskoj strukturi zanata.

Ovaj primjer je vrijedan i zbog toga što spaja tri ravni u jednoj jedinici: standardnu sepulkralnu formu, preciznu dataciju, te profesijski znak postavljen u terminalnu zonu spomenika. Mujezinović ga je registrovao i imenovao u korpusu koji i danas predstavlja osnovnu literaturu za Krajinu. Na terenu, spomenik i dalje potvrđuje ono što je zapisano. U tom odnosu između teksta i kamena nalazi se njegova trajna vrijednost.

Fotografije i krediti

1. Nišan u mezarju Pećani, Prijedor, snimak 31.01.2024, foto Zlatan Čohković, objavio Saudin Hlivnjak.
2. Nišan u mezarju Pećani, Prijedor, starija fotografija s metalnom ogradom, godina 2012 navedena uz objavu, foto autor nije naveden, objavio Saudin Hlivnjak.
3. Fotografija stranice 39 iz knjige Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Knjiga III, foto Amir Veladžić.
4. Crno bijela reprodukcija nišana s potpisom o slastičarskoj tabli, reprodukcija iz Mujezinović, Islamska epigrafika, Knjiga III.

Izvori i literatura

1. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Knjiga III, Bosanska krajina, zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, strana 39.
2. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Knjiga III, drugo izdanje, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 1998.
3. Mahmud Traljić, Prof. Mehmed ef. Mujezinović, Anali Gazi Husrev begove biblioteke, 6, broj 9 i 10, 1983, strana 327 do 341.

Meho Manjgo, Arhivska građa iz zaostavštine Mehmeda Mujezinovića, Anali Gazi Husrev begove biblioteke, 30, broj 44, 2023, strana 41 do 70.