Postavlja se pitanje da li se on smatra odraslom osobom? Prema andragoškom shvatanju odraslom osobom se smatra osoba koja je dostigla sva četiri kriterija zrelosti. Kriteriji zrelosti su: psihofiziološka zrelost, psihološka zrelost, socijalna zrelost, profesionalna zrelost. Nihad je četrnaestogodišnji dječak koji živi sa svojim roditeljima, bratom i sestrom. Njihova majka je teško bolesna i živi posljednje dane. Jedna od njenih želja je bila da dočeka ženidbu barem jednog sina. S obzirom na situaciju u kojoj se nalaze otac ga ženi djevojkom iz sela. Svoju ženidbu Nihad shvata ozbiljno, iako se do jučer igrao sa djecom danas je već oženjen čovjek. Nihad je zasnovao svoju porodicu i samim tim preuzeo odgovornost za njih. Zaposlio se i zarađuje kako bi prehranio ženu i dijete. Obavlja posao poštara umjesto svog tetka koji se preselio da živi u Tuzlu. Dostavljanje pošte Nihad radi s konjem. Nihad jaše konja koji mu je ostavljen od tetka i brine se o njemu, iako nedavno prije toga nije znao ni da sjedne na konja. Tada je bio „balavac“ i njegov pokušaj da sjedne na konja se smatrao nemogućim za njega od strane oca i druge djece. Nihadova majka je umrla par dana nakon njegove ženidbe. Na dženazi njegove majke Nihada emocije obuzimaju ali mu otac govori da muškarci ne plaču. Svoju tugu za majčinom smrti on ispoljava u kafani, gdje sa drugim muškarcima pije da bi zaboravio na svoje probleme. Nihad je završio četiri razreda osnovne škole, te s tim njegovo obrazovanje prestaje. Njegov jaran Senada, kako je on zove, ide u školu i prenosi mu dešavanja. Govori mu o drugoj djeci iz škole i šta ih učitelji uče. Jednom prilikom je pitao da li je sunce veće od zemlje, a par mjeseci poslije ona mu to i potvrđuje. U procesu obrazovanja prema UNESCO-u, odraslom osobom smatra se osoba koja je dosegnula fizičku i intelektualnu zrelost, koja ne nastavlja obrazovanje i osposobljavanje u kontinuitetu nakon djetinjstva i adolescencije, nego se nakon kraćeg ili dužeg perioda uključuje u obrazovne procese sa željom za sticanje općih i stručnih znanja, vještina i umijeća. S obzirom na to vidimo njegovu želju za sticanjem novih znanja i informacija.

Mnoge stvari su se promijenile u kratko vrijeme. Nihad se više nije igrao sa drugom djecom, nije ašikovao sa svojim jaranom Senadom. Nihad je postao „odrasla osoba“ koja radi svoj posao, izdržava porodicu, vlada svojim emocijama i nosi se sa tom ulogom. Iako možda njegova duša teži za djetinjstvom, on je to već prevazišao. Broj godina ne predstavlja zrelost i odraslost jedne osobe. Osoba može da ima pedeset godina a da se ne smatra odraslom. U ovom slučaju četrnaestogodišnji Nihad je osoba koja sazrijeva. Život za sve nas nije isti, određene situacije ponekad nas jednostavno primoraju da odrastemo. U ovom slučaju glavnom liku život se mijenja preko noći. Na prvi pogled nam se čini da je Nihad zrela osoba jer sva dešavanja i okolnosti upućuju na to. Ako malo bolje, odnosno detaljnije analiziramo film shvatit ćemo da baš i nije tako. Zasnivanje porodice sa nekim koga ne želimo jer je to tuđa volja govori ustvari da Nihad ne zna vladati emocijama, drugi odlučuju za njega iako on to ne želi pristaje na to. Kao i svako drugo dijete on je poslušan svojim roditeljima ali ne i dovoljno zreo da razmišlja o tome. U brak stupa na slijepo ne poznajući osobu i ne razvijajući emocije prema njoj. U tom trenutku on nema ništa da pruži osim sebe. Bračni život je težak, nije samo slovo na papiru. Nihad ne razmišlja o tome. Senada, njegov jaran, je osoba koja u njemu budi emocije. Kada se Senada vraćala iz Tuzle on je nudi povesti kolima gdje je u toku puta uhvati za nogu i kaže joj da ima dobre noge, a nakon toga reče ne znam šta mi bi. Jaranu se ne govori da ima dobre noge, Nihad ne zna kako da se nosi sa emocijama i ne zna da je to neprikladno oženjenom čovjeku da kaže. On je još u procesu sazrijevanja i shvatanja nekih stvari. Mogu reći da je njegov lik u andragoškom kontekstu, ondosno shvatanju, teško razumjeti. Na prvi pogled se čini kao zrela i odrasla osoba, ali pojedini njegovi postupci ga odaju. Kroz film ne možemo ne uočiti i karaktere drugih likova. Posmatrajući njih kao odrasle osobe i upoređujući Nihada sa njima možemo reći da je odrastao, njegovo ponašanje više nije isto kao i kod druge djece. Ali ako pogledamo ponašanje odraslih, šta za njih da kažemo? Možda ova konfuzija i zbunjenost dolazi u mojoj glavi jer način života Nihada i novih generacija nije ni približan. Glavni lik je prihvatio tu ulogu koja mu je data, bez velikog otpora. Možda Nihad ima želju da i dalje radi dječije stvari, ali iz poštovanja prema ocu i rahmetli majci na svojim leđima nosi taj teret. Nosi ga i sa velikom mukom. U ovom procesu nihad sazrijeva, ispunio je neka od andragoških shvatanja pojma odraslosti ali ne i sve. Ja bih to pripisala njegovim godinama jer je veoma mlad i još je u razvoju. Neke stvari se moraju proći kako bi došlo do same promjene u nama i pogleda na život. Život mu nije dao priliku za mladošću. Okovi porodice stavljeni su oko njega.

Glavni lik je sa nekim razlogom tu i daje nam određenu poruku i navodi na razmišljanje. Svako od nas može različito da ga shvati i protumači u određenom kontekstu. Iako ga analiziramo sa teorijskog aspekta jako je teško da mi kao potencijalno nezrele osobe dajemo analizu. Lično preispitivanje je prisutno. Glavnog lika na prvo opažanje sam shvatila kao zrelu osobu koja zadovoljava sve andragoške kriterije. Međutim uzimajući u obzir detaljniju analizu samog filma i određenih situacija i postupaka koji ukazuju na drugačije rekla bih se je Nihad počeo da jako brzo sazrijeva i da je još uvijek u nedovršenom procesu.