Cinema Novo nastaje početkom 1960-ih godina kao radikalni filmski pokret koji je duboko obilježio brazilsku i latinoameričku kinematografiju. U razdoblju političke nestabilnosti, društvenih nejednakosti i kasnije vojne diktature, mladi autori smatrali su da film ne smije biti puka zabava, nego sredstvo političke borbe i društvene analize. Cinema Novo bio je imanentno politički pokret – sve je bilo podređeno brazilskom političkom iskustvu i stvarnosti potlačenih slojeva društva.

Jedna od temeljnih ideja bila je da Brazil mora prestati gledati sebe kroz oči Europe. Autori nisu htjeli pripovijedati o Brazilu na egzotičan način niti stvarati folklorne slike prilagođene europskoj publici. Iako je pokret bio pod utjecajem Italian Neorealism, posebno u prikazu siromaštva i snimanju na autentičnim lokacijama, razvio je vlastiti estetski i ideološki pravac. Fokus nije bio na klasičnoj radnji, tehničkom savršenstvu ili komercijalnom uspjehu, nego na političkoj pozadini i društvenim sukobima.

Na početku je cilj bio pokazati mizeriju naroda, glad i nepravdu, osobito u ruralnim područjima. Brazil, često opisan kao rasno i kulturno jedna od najzanimljivijih zemalja svijeta, u filmovima Cinema Nova prikazan je bez uljepšavanja – kao prostor dubokih klasnih razlika.

Jedan od najvažnijih predstavnika bio je Glauber Rocha, čiji film Antonio das Mortes simbolizira spoj mita, nasilja i političke alegorije. Cinema Novo tako ostaje pokret koji je film pretvorio u oružje društvene kritike i sredstvo nacionalne samosvijesti.