Francuski novi val predstavlja jednu od najvažnijih prekretnica u historiji filma. Nastaje krajem 1950-ih i početkom 1960-ih godina kao reakcija na tadašnji tradicionalni, studijski film. Za razliku od ranog francuskog filma, reditelji novog vala odlučuju snimati izvan studija, na ulicama i u stvarnim prostorima, čime film dobija autentičnost i neposrednost. Filmovi se često prave iz čiste potrebe za stvaranjem, više da bi autori izrazili sebe nego da bi zadovoljili komercijalne zahtjeve.

Ovaj period se poklapa s važnim društvenim promjenama: slabljenjem dominacije Hollywooda, padom broja gledalaca u kinima, oslobodilačkim pokretima i završetkom kolonijalizma. Prvi put se govori o mladima kao posebnoj društvenoj grupi: privilegovanoj, ali besposlenoj generaciji koja postaje novo tržište. Počinje i seksualna revolucija, a kino zauzima centralno mjesto u životima mladih ljudi.

Jedan od ključnih autora novog vala je Jean-Luc Godard. Njegov film ''Do posljednjeg daha'' (1960) smatra se temeljnim djelom ovog pravca. Film je inspirisan noir žanrom, ali ga Godard svjesno razbija antikontinuitetom, kamerom iz ruke i snimanjem ''stvarnog Pariza'' (Pariza onakvog kakav zaista jeste). Glavni lik je kriminalac bez jasne perspektive, a film pokazuje potpunu slobodu likova i autorov revolucionarni pristup formi. Za Godarda, film je sredstvo kojim se može ''razbiti tekstura društva''.

François Truffaut se, s druge strane, više bavi emocijama i narativom. Njegov film ''The 400 Blows'' govori o odrastanju dječaka koji se suočava s raspadom porodice i svijetom odraslih. Iako je Truffaut planirao film kao komercijalni, on zadržava snažan autorski pečat. Završetak filma, u kojem dječak dolazi do mora, simbolizira bijeg, ali i situaciju iz koje se više ne može izaći.

Film ''Hiroshima mon amour'' dodatno naglašava ideju da su svi filmski elementi (između ostalog gluma, montaža i priča) podređeni autorskoj viziji. Film govori o tome kako nas mjesto iz kojeg dolazimo zauvijek obilježava, povezujući ličnu priču s kolektivnim sjećanjem.

Posebno mjesto zauzima i ''The Umbrellas of Cherbourg'', film u kojem se sav dijalog pjeva. Iako vizuelno eksplodira bojama, film se ne bavi klasičnom melodramom, već pričom o nedozvoljenoj ljubavi. Time novi val pokazuje da se i žanr može potpuno preispitati.

Francuski novi val donio je stvarni prikaz stvarnosti, potpunu autorsku kontrolu nad kamerom i eksploziju kreativne slobode, otvarajući vrata novim načinima filmskog izraza.