Grimove bajke. Vrlo interesantan naslov, zar ne? Naime, pretpostavlja se da je većina vas čula za braću Grimm, svjetski poznate pisce koji su stvorili čitav niz bajki, basni i priča koje su obilježile djetinjstvo generacija. Njihove priče, iako naizgled namijenjene najmlađima, nose duboke poruke, mračne motive i bogatu simboliku koja se zadržala kroz vijekove.

Lično nisam čitao bajke braće Grimm, ali sam zato svako jutro na BHT1 gledao njihove animirane filmove, odnosno crtane serije, koje su mi u tom periodu bile možda čak i najdraže. Ti kratki animirani formati imali su neku posebnu čar – jednostavni, a opet dovoljno misteriozni da probude dječiju maštu. A onda, nedavno na YouTube-u, u “Recommended” sekciji, pojavi mi se jedna od njihovih animiranih bajki. Dovoljan je bio samo jedan pogled da me vrati u ona bezbrižna jutra, uz doručak i zagrijan ekran televizora.

Kada sam ponovo pogledao taj crtać, iskreno sam se zapitao kako sam ja, ali i mnogi drugi, ostao normalan nakon svih tih epizoda. Tek sada shvatam koliko se u tim animiranim pričama dešavalo svega i svačega što baš i nije primjereno za najmlađu publiku. Iza šarenih likova i jednostavne muzike često su se skrivale mračne scene, napeti trenuci i poruke koje dijete možda i ne razumije, ali ih itekako osjeti.

Za početak, prva epizoda koja mi je pala na pamet bila je Ivica i Marica. Sjećam se trenutka kada se vještica na kraju pretvorila u kostura i skoro pojela Ivicu i Maricu. To je bila ekstremnija, gotovo brutalna verzija bajke, nešto što slobodno mogu nazvati horor-crtaćem – i to ne onim blagim, već pravom mračnom verzijom.

S druge strane, Crvenkapica ima svoju posebnu verziju kod braće Grimm, ali mogu reći da je to vjerovatno najblaža priča iz njihovog opusa. Za razliku od ostalih epizoda, ova verzija nema toliko jezivih efekata niti scena koje bi dijete mogle prestraviti. Iako zadržava napetost, djeluje mnogo „pitomije“ u odnosu na sve ostalo.

Međutim, vrhunac mračnih scena, bar po meni, bio je u jednoj epizodi gdje se bukvalno pojavio đavo, a trojica braće završila u paklu. Da bi se izvukli, morali su prolaziti kroz razne zagonetke i izazove. Otvoreno je prikazano prizivanje đavola, što je za jedan dječiji crtać zaista nevjerovatno. Danas, kada se toga sjetim, shvatam koliko je to zapravo bilo mračno.

I s tim u vezi, mogu reći da sam dobro i više nego normalan, s obzirom na sadržaje koje smo gledali u najranijim razredima osnovne škole. Ali da li su ti crtaći zaista toliko loši? Po mom mišljenju – nisu. Zanimljivi su, privlačni i imaju poseban stil. Mogu li ostaviti traumu na dijete? Teško je reći. Ja sam ih gledao svako jutro i nisam imao posljedice… barem koliko ja znam. Ali opet, ništa nije isključeno.

Na kraju, važno je naglasiti da ovaj članak nije nikakvo prozivanje bajki, braće Grimm niti bilo koga drugog. Ovo je samo lični osvrt na to kako smo mi, koji smo ih gledali, ipak izrasli u sasvim normalne ljude. Vjerujem da su sve moje generacije, od ranih 2000-ih do 2010. godine, odrastale uz ove priče i da su one tada bile posebno popularne. A sada, s odmakom vremena, zanimljivo je ponovo ih pogledati i shvatiti kakav su trag ostavile na nas.