EXT. - JEZERO - DAN - PODNE

U tamnoplavoj jezerskoj vodi, kao u osvjetljenom krugu, se vidi izraz lica DJEČAKA (5).

Dječak čuči na kamenoj ivici iznad jezerske vode i kotrlja kamenje. Od najmanjeg do najvećeg.

Kamenje pada u vodu praveći talase.

Dječak se naginje ka jezerskoj vodi da oslušne da li se čuje kako kamen udara u dno.

Razočaranog izraza lica, ali uporno, ustaje po sljedeći kamen. Kotrlja ga po zemljanoj površini i baca u vodu. Opet oslušne. Opet ništa.

Pokušava podići najveći kamen do sada. Kad mu ne ide, umjesto toga, kotrlja ga do ivice. Posmatramo Dječaka iz donjeg rakursa kako čuči iza kamena.

Vidimo detalje dječakovih patika i kako se oklizne o kamen.

Ponovo posmatramo Dječaka iz donjeg zakrivljenog rakursa. Dječak upadne u jezersku vodu.

Promatramo kamen koji tone, ali nema zvuka. Za njim ostaje dječak kojeg posmatramo ponovo iz donjeg rakursa i žablje perspektive.

Dječak sporo maše rukama prema površini.

Sada smo ispred njega i promatramo mu lice. Lice mu je blijedo i ostaje bez daha. Napravi bolan, pa iznenađeni izraz lica.

Ispred njega se pojavi DJEVOJČICA sa dugom i valovitom plavom kosom, krupnim plavo - sivim očima i roze usnama. Nosi bijelu, platnenu, ljetnju haljinu.

Prvo mu se blago nasmije, pa ga onda prijekorno pogleda.

Stavi mu ruke ispod pazuha. Djeluje kao da ga gura prema površini.

Sve je zaglušeno, osim njenog glasa.

DJEVOJČICA

Budalo jedna! Šta da si se udavio!

Dječakov izraz lica je zbunjen.

Pogleda prema svijetloj površini vode. Pojavljuju se dvije muške ruke koje ga izvlače na površinu.

Dječak posljednji put pogleda ispod sebe.

Nema Marine.

Pogleda gore. Svjetlo.

Cut to: