Iako je film "Svećenikova djeca" prikazan prvi put prije nekih 11 godina, ja sam ga pogledao tek nekidan. Zato, možda nije baš najaktuelnije pisati o ovom filmu, ali to što film nije nov mi daje slobodu da pišem bez da se plašim da ću nekom spojlovati isti. Ako ga ni vi kao ni ja niste gledali do sad prestanite sad da čitate tekst pa se vratite nakon što pogledate film.
Film mi je preporučen kao urnebesna komedija. Naslov me već asocirao na pogrešnu radnju. Očekivao sam priču o razvratnom svešteniku koji krši zavjet bezbračnosti. Ali ne, ideja je bila mnogo originalnija. Sveštenik koji zajedno sa radnikom na trafici i apotekarom buši kondome kako bi na ostrvu na kom žive porastao natalitet je nešto što se zaista ne sreće često. Svi likovi su pomalo karikirani i komedija nastaje upravo iz toga. Apotekar nacionalista i ksenofob, predsjednici HDZ-a i SDP-a u homoseksualnoj tajnoj vezi (iako su oženjeni), biskup koji vozi preskupu jahtu i prašta sve osim pedofoiliju za koju je kazna samo premještaj i djevojka koja pravi spisak potencijalnih očeva svog djeteta su samo neki od zanimljivih karikatura društva.
Film teče lijepo. Nije baš urnebesna komedija. Više je to onaj gorak ukus upakovan u satiru i ironiju, kao kad ti u životu sve ide loše, ali se ti braniš cinizmom i ironijom, jer ti ništa drugo ni ne ostaje. Smrt je u filmu nekako prirodna, tu je. Ljudi umiru bez neke velike drame. I dok smo zaokupljeni radnjom koja je istovremeno i brza i spora (radnja se odvija sporo, a onda se naglo preskoči neki period uz par kraćih opisa), dešava se plot tvist koji film čupa iz žanra komedije. Ubija se djevojčica koja je trudna sa starim parokom koji svoj grijeh ispovjeda kako bi mladi sveštenik o tome morao da ćuti.
Naravno da je Katolička crkva osudila film. I film je osudio Katoličku crkvu.
Pored te jasne poruke ja vidim još jednu- kad se igramo Boga, a Bog nismo, nešto će sigurno krenuti po zlu.
Film preporučujem za gledanje svakom ko je spreman za mješavinu smijeha i gorčine koju ovaj film prosipa svud oko sebe.