HAMBURG.

Iznerviran vidno, na ljude ljut.
Koferi spremni za daleki put.
Pasoš u ruci i pravac Hamburg.
Danas mi odlazi još jedan drug.
Kako ja da zatvorim krug?
Priča "biće bolje"
Ne pije vode,
Da sam lupao recku kad jedan ode,
Imao bih išaran zid sobe.

Dosta mu je , kaže i Sarajeva i Bosne.
Da svaki u odjelu mu šuplju prospe.
I da na svaku vijest reaguje "dokle?".
Život ti se svodi na ono "Šta ćeš poslje?"
Svi bi svoju politiku da vode.
Al' krive poteze vuku nam vođe.

Mom drvetu odavno se krate krošnje.
Za koga rastu jabuke, za koga se čuva grožđe.
Mutne vode teku nam ođe.
I kad je stani-pani zazvecka gvožđe.

A on oduvijek je dumao da ode negdje.
Jer bez lexa ne može da legne.
Pa uspomene u kofer,
Spreman da dom napusti s prvim mrakom.
Sav ćejf je zamjenio arbajtom .

I tako mojih ljudi sad pun je globus.
Danas sam još jednog druga ispratio na autobus...