IMAM

Da mi je da se zadrma
Pod nogama stara kaldrma
Što svaki kamen zna moje ime

Put do stare čikme,

A ja još pamtim riječi staroga Imama
" Sine prati svoje srce i duša nek vodi gdje dom ti je "
I evo vodi me
Do stare ćuprije,
Starog mosta kod Ćumurije.

Gdje na krilima Ezana,
Mine me miris ramazana.
Što vuče me do rodne kapije

Miris halve stare Majke
I mnogi pričat ce ti bajke
Priče vjekovima stare
Al' dom je gdje duša je.
Gdje obučena je najljepšim ruhom
I gdje duša isijava Nurom.
Pa se sjetim riječi starog Imama.
Preko nije dom, dok moja mati je sama!

Pa svuda pođem,
Al' kući dođem.
Stavim kafu i provirim na pendžer.
Dušu smiri odjek s Minareta.
" Allahu Ekber !"

*Kako da pronađem riječi, kako da objasnim strancu?
Da slomim sve predrasude koje nas stavljaju na distancu.
Morat' će da skrene misli od kojih povampiri.
Da pusti uši da slušaju, da zažmiri.
Svaki organ u tijelu da se umiri.
I da je poenta čovjek biti, sve dok se na ovom tlu živi*