Xaozen II

" Konj "

Spremam svog konja za rat.
Znajući da nam je obojici možda zadnji galop.
Bolje i to nego nož pod vrat.
Bolje jureći u val nego da dočekaš potop.

On se ne buni zbog toga.
Svjestan je da ima uzde.
Uzda se samo u Boga.
Pa neka bude kako bude.

Sa druge strane je isto konj.
Na njemu je isto neki insan.
Kako jurca svoj na svog?
Nikad razumio nisam.

Al konja ne zanimaju posla naša,
Nit muslimanska ni vlaška.
Njemu samo da je pašnjak
I široka visoravan krška.

Ja svog konja pripremam za mir.
S njime da galopiram po Krugu.
Gdje u kasu nestaje hir.
Gdje vjetar odnosi tugu.

Onda razmišljam da ga pustim,
nije za njeg ovaj beton.
Nek osjeti vjetar pod grivama gustim
Što da se bakće s ovim svijetom?

Svako ide tamo
Gdje mu je iskreno divno.
A dobro svi znamo.
Da za njega je to Livno.

*Svako ima svoj mir.
Moj si Ti.
Tu sam spokojan i tih.
Tu sam sjetan kao stih.*