" NATAŠA "

Bila je Zima, obraze grize
Posljednji tramvaj je na putu do remize.
Čitam neke stare novine, neki je penzioner njih još jutros halalio.
I odmah vidim etape crne hronike, pa sam ih odmah i batalio.

Gledam mrak kako će zimsku idilu pretvorit u pakao.
A ja umoran od tereta što mi je po kičmi skakao.

A onda izlazim, tramvaj će svojim putem.
Kroz ulicu u koju zalazim, pokušat ću tamo da malo "budem".

Tu kraj klupe,
Gdje sam te čekao na dobrih minus pet.
Nije bilo hladno, jer u grudima mi je gorio svijet.
Pratio let pahulja, čekavši da ugledam bijeli kaput.
Pa bi svijet tad još više mogao planut.

Volio sam čitavu Zimu, a proljeće puno nemira.
Kao da je to bila Poslednja igra leptira...

Stavio sam slušalice u uši,
Duboko uzdahnuo.
Pustio muziku i cigaretu planuo..

A u slušalicama je išla... " A gdje je Nataša? Muči me too... A gdje je Nataša? joj joj joj jooooj."