Xaozen II

" ONA "

Ko da te umetnuo u moj život .
Jesam li toliko bio nezanimljiv?
A zovem ga i kad mi je fino ,
Zar ne osjeća da mu se divim?

A tvoj pogled mi je prosto poslo ,
Nešto kao brzom poštom.
Sve je od tad prozno pošlo ,
Smiju se oči, s njima i kosmos ,
Pa mahinalno pijem iz čaše otrov ,
Jer kad pogledi se ukrste.. Tad zaboravim na vrijeme i prostor.
Gledam ih i vidim Bosfor.
Samo da mi postaneš porok
Jer i ovako miniram sam gotov.

I taj tvoj osmijeh blesav,
S njim bi potonuo u bezdan ,
Stojim kao puška spreman .
Za nju ubit neman, da je nema.
Ma nek je sretna ,
Samo bih takvu da je gledam.
Pa pružam srce ovo, tebi u ruke da predam.
Samo tad sam vječan.
Šta bi pisac da muze nema?
... Ostao bi vječna dilema.